DEAN MISTURA, VIŠI FIZIKALNI TERAPEUT, O VAŽNOSTI FIZIKALNE TERAPIJE KOD SPORTAŠA

Trening mora imati uvijek četiri sastavnice. To su zagrijavanje ili priprema mišića, razgibavanje ili priprema zglobova, trening i istezanje – poručuje Mistura

Razgovarao Ivan MILATIĆ

Viši fizikalni terapeut i sportski terapeut s trinaestogodišnjim iskustvom Dean Mistura idealan je sugovornik na temu prevencije ozljeda i rekuperacije sportaša nakon velikih napora. Mistura već deset godina radi kao fizioterapeut u ŽOK »Rijeka KWSO«, a radio je i s rukometašima »Zameta«. Privatnu praksu ima već osam godina, a odnedavno je i vlasnik fitness kluba i ambulante »Scipion« na Kantridi.

Razlikuje li se posao odbojkaškog fizioterapeuta od onoga nogometnog i koji sportovi uopće koriste usluge fizikalnih terapeuta?

- U principu danas svaki profesionalni vrhunski sport koristi usluge fizioterapeuta. U inozemstvu je cilj da fizioterapeut prati sportaša od najmlađih uzrasnih kategorija. Prije svega u rastu i razvoju, a zatim i kad odraste, kad uistinu postane pravi sportaš. Njegov je zadatak da prati razvoj mladog sportaša, da spriječi njegove ozljede, da ih liječi, da komunicira s trenerom i da u toj komunikaciji pomogne sportašu da postane ono što želi.

Kada bi bilo idealno početi s fizikalnom terapijom u profesionalnim klubovima?

- Ako je klub profesionalan, pogotovo ako je intenzitet treninga iznad tri puta na tjedan, onda fizioterapeut mora biti prisutan, ako ne cijelo vrijeme onda barem povremeno mora biti na dispoziciji igračima i sportašima. Fizioterapija u svom uskom smislu liječenja je rezervirana za ozljede. Ozljeda se dogodi i onda je liječimo. Sam fizioterapeut u smislu reakcije na prve ozljede mora biti stalno uz sportaša.

»Cirkus turniri«

Koje su vrste fizioterapije, ovise li one o sportovima i na koji način se primjenjuju?

- Postoji fizioterapija koja se sastoji od masaže, kompresure, kiropraktike, elektroterapija, laser, ultrazvuk i cijeli niz drugih metoda. To je dio isključivo namijenjen liječenju. Postoji i kinezioterapija, odnosno liječenje pokretom. Taj dio fizioterapije je posebno važan u sportu i njega koristimo u trenažnom procesu da bi liječili ozljede ili da bismo ih spriječili. On je u sportskom dijelu priče najvažniji. Masaže koristimo kao što liječnici koriste antibiotik.

Koji je najbolji način rekuperacije nakon velikih napora u turinirskom sistemu natjecanja?

- U jednom normalnom turnirskom sustavu gdje se igra jedan meč dnevno, samo vrijeme od meča do meča je dovoljno za rekuperaciju. Nažalost mi već kod dječje dobi imamo »cirkus turnire« kako ih ja volim zvati, gdje npr. tenisači odigraju četiri meča u danu, gdje rukometaši dnevno odigraju tri utakmice i onda nakon dva dana takvih turnira cijeli klub dođe kod mene. To nije dobro. U tako gustom rasporedu ne postoji oporavak, a ne može se ništa niti učiniti da do tog oporavka dođe. U idealnim uvjetima pozornost mora biti usmjerena na prehranu, a što se tiče samih metoda fizioterapije odlične su tople kupke i masaže koje su najbolje za ubrzavanje oporavka.

Kako se najbolje mogu spriječiti ozljede?

- Najbolji je način razmišljanje o treningu. Trening mora imati svoje četiri sastavnice uvijek i svugdje, od šaha do ultimate fighta. To su zagrijavanje ili priprema mišića, razgibavanje ili priprema zglobova, sam trening i na kraju istezanje. Ako bilo koji od ta četiri dijela nedostaje, ozljeda je sigurna, samo je pitanje vremenskog pomaka. Stoga i u uvjetima kada trener možda nema dovoljno vremena baviti se njima, mladi sportaši bi trebali doći ranije na trening i zagrijati se, jer to je ispravan odnos prema sportu i svome tijelu te na kraju ostati pet ili deset minuta duže i dobro se istegnuti. Po svjetskim istraživanjima na taj smo način spriječili 80% ozljeda u sportu.

Znači preskakanje faza ne dolazi u obzir?

- Dolazi, ali onda privatnici poput mene trljaju ruke i zarađuju novac koji u stvari ne moraju zarađivati, jer to nije nužno. Puno je bolje spriječiti taj dio priče.   

Pitanja i fizikalni pregled

Kako izgleda jedan fiziotretman?

- Tretman uvijek počinje pregledom koji ima dva dijela: prvi su pitanja, da vidim kako je došlo do ozljede. Drugi dio je fizikalni pregled, da vidimo što je točno ozlijeđeno,je li to ligament, hrskavica, zglob, mišić ili nešto treće. Nakon toga ide tretman. Što ćemo u njemu raditi zavisi od same ozljede. Neke su vrlo jednostavne. Nekada malo kiropraktike za nekakvo zakočenje riješi stvar, nekad trebaju tjedni, a nažalost nekad i mjeseci da bismo izliječili ozljedu koja je nastala u roku od dvije do tri sekunde.

Kolika je uloga trenera i ostalog klupskog osoblja u sprječavanju ozljeda?

- Uloga trenera je najveća. Koncepcija treninga je silno važna, ali osjećaj trenera za sportaša je još važniji.

Vrhunski hrvatski sportaši poput Gorana Ivaniševića i Janice Kostelić zbog teških su ozljeda prisiljeni razmišljati i o prestanku bavljenja sportom?

- Takvih velikih ozljeda ima jako puno, samo su nam vrhunski sportaši medijski eksponirani pa ih mi pratimo od koraka do koraka.

Ljudi ne bi vjerovali, ima puno mlađih sportaša koji su operirali koljeno četiri-pet puta, no oni se ne pojavljuju u medijima. Kod vrhunskih sportaša, s obzirom na to da su u pitanju veliki ulozi i rezultati, mi na ozljede ne gledamo kao na ozljede, nego kao na prepreke do uspjeha. To je pitanje manje vezano za medicinu, a više za etiku ili sociologiju: Isplati li se potrošiti svoje tijelo do te mjere za taj uspjeh i za taj novac ili ne? Tu je odluka na samom sportašu puno više nego na medicinarima. Mi sportašu možemo reći: ako ti sada, nakon ovog tretmana, operacije ili nečega trećeg, kreneš prebrzo jer ti je cilj SP ili Olimpijske igre ili ne znam što, vrlo je vjerojatno da će ti se dogoditi to i to. Nitko sportaša ne može spriječiti da učini ono što je naumio. Uvijek je ključno vrijeme. Ako brzamo previše, češće su ozljede.

Kako se pravilno baviti sportom bilo pojedinačnim bilo kolektivnim?

- Silno je važno da roditelji barem djelomično budu uključeni u trenažni proces dok su klinci mali. Dakle da roditelji reagiraju ako njihovo dijete nešto boli, pa se to još učestalo ponavlja. Što se tiče samih sportova postoje sportovi koji izazivaju više i oni koji izazivaju manje ozljeda. Obično manje ozbiljnijih ozljeda izazivaju nekontaktni sportovi, npr. tenis, odbojka ili veslanje, jer u njima nema direktnog kontakta između protivnika.

© Copyright 2002 NOVI LIST d.d. Sva prava pridržana.