Poliklinika za ortopediju, fizikalnu medicinu i fizikalnu terapiju Rijeka

Sindrom karpalnog tunela

Karpalni tunel ili karpalni kanal jezične su varijante na istu temu, a odnose se na anatomiju same šake i njenih tetiva, krvnih žila, te živaca. Naime sve one tetive koje omogućuju prstima na ruci hvatanje i dodirivanje prolaze u snopu kroz relativno uzak tunel koji sačinjavaju kosti zapešća s jedne i kruti ligament kojeg nazivamo transverzalni karpalni ligament s druge strane. Osim tetiva, kroz isti tunel prolaze živci i krvne žile, čineći na taj način popriličnu gužvu u relativno malom prostoru.

Posebnu pažnju u ovom slučaju izaziva živac koji zovemo medijanus i koji kada je pritisnut u svom prolasku kroz karpalni kanal uzrokuje sve simptome ovog sindroma. On je kombinirani osjetilno-motorički živac, te odvodi informacije iz većine prstiju prema mozgu, ali i pokreće neke mišiće šake i prstiju uključujući i palac. Pritisak na njega može uzrokovati više procesa koji izazivaju zadebljanje tetiva, otok u predjelu karpalnog kanala, ili njegovo suženje. Iako danas postoji velik postotak ljudi koji pate od ovog sindroma kod kojih ne možemo sa sigurnošću utvrditi uzrok njegova nastanka, ipak se pretpostavlja da je većina uzrokovana genetski nasljeđenim užim karpalnim kanalom (užim prostorom kroz koji prolaze tetive i živac).

Simptomi ovog oboljenja najčešće se razvijaju polako, te počinju sa prolaznim trnjenjem u prstima, najčešće tijekom noći, ili ujutro nakon spavanja, da bi se kasnije proširili na cijeli dan. Osim trnaca ili utrnutosti prstiju i cijele šake, može se razviti i otok palca ili svih prstiju, koji može ili ne mora biti praćen bolovima. Kasnije, razvija se i mišićna slabost, pa se registrira oslabljen stisak šake, koji moji pacijenti često primjete tek kada im počnu ispadati predmeti iz ruku, a najčešće jutarnja šalica kave. U uznapredovaloj fazi može doći do nemogućnosti stiska šake, te nemogućnosti hvatanja malih predmeta.

Uzroci razvoja sindroma karpalnog tunela mogu biti mnogi. Prije svega treba isključiti sistemska oboljenja kojima je sindrom karpalnog kanala samo simptom, poput dijabetesa, reumatoidnog artritisa, traume, tumora ili ciste u tom području, nakupljanja vode u organizmu kao posljedica trudnoće ili menopauze. Nakon njihova isključivanja, najčešći uzrok je svakako preopterećenje tetiva u karpalnom kanalu specifičnim poslovima i sportovima koji uzrokuju njihovo skraćivanje, poput čišćenja, rada na tipkovnici, zidara, dizanja utega, bacačkih disciplina u atletici, ali i masera i fizioterapeuta, te nekih drugih.

Dijagnostika sindroma karpalnog kanala poseban je problem. Naime, slične simptome može izazvati i pritisak na izlazišta živaca u vratnoj kralježnici, koje uzrokuju degenrativni ili drugi procesi u vratu. Nerijetko se u svojoj praksi susrećem i sa kombiniranim uzrocima, gdje trnjenje u ruci proizilazi kako iz pritiska na živce u vratu, tako i u samom karpalnom kanalu. Poradi svega toga, adekvatan specijalistički pregled je obavezan, uz koji može biti potrebno učiniti i tzv EMNG, kako bi se utvrdio točan stupanj oštećenja živca. Tek nakon točno postavljene dijagnoze valja pristupiti specifičnom liječenju. Treba reći da je sindrom karpalnog kanala oboljenje koje se gotovo bez iznimaka pojavljuje samo kod odraslih. Tri puta češće pogađa žene, a pretpostavlja se da je tomu razlog uži kanal u žena, no u muškaraca. Obično pogađa obije šake, ali su simptomi jači u dominantnoj (desnoj u dešnjaka, lijevoj u ljevaka).

Kada su isključeni drugi mogući uzroci specifičnih simptoma (trnjenja, oštrih i tupih bolova, otoka, mišićne slabosti šake), vrijeme je da se pristupi adekvatnom liječenju koje može biti konzervativno i operativno.

Prilikom konzervativnog liječenja danas se upotrebljavaju lijekovi i to najčešće nesteroidni anireumatici (od aspirina, do voltarena, ibuprofena i sl.). U koliko oni ne donesu rezultate, može se primjeniti i liječenje steroidima, najšeće u obliku injekcije na mjesto pritiska (karpalni kanal). Svi ti postupci imaju ograničeno djelovanje i rijetko se primjenjuju sami. Osnov neoperativnog liječenja svakako je fizioterapija.

U svih sindroma krpalnog kanala koji traju više od nekoliko dana ili tjedana jasno se vidi ograničenje kretnji u šaci, što govori u prilog skraćenju tetiva koje prolaze zajedno sa živcem medijanusom kroz karpalni kanal. U tom smislu fizioterapija ima dva osnova cilja. Prvi je smiriti simptome, dok je drugi poboljšati fleksibilnost šake i istezljivost skraćenih tetiva. U tu svrhu danas se primjenjuje kompleksni fizioterapijski pristup koji uključuje elektroterapiju, elektrostimulaciju, zatim ultrazvučno liječenje, pulsnu magnetoterapiju, te posebice laser poradi njegovog biostimulacijskog učinka. Sve to neizostavno mora biti popraćeno sa kompleksom vježbi istezanja koje se moraju činiti uporno i pod kontrolom fizioterapeuta. U kućnoj režiji moguće je raditi u samom početku hladne kupke, koje će pomoći da se bolovi i trnjenje, a napose otok smanje. U kasnijoj fazi liječenja, a u zavisnosti od stanja, hladne se procedure zamjenjuju toplim ili izmjeničnim toplo-hladnim, također kombiniranima sa vježbama istezanja. Po smirivanju primarnih simptoma i nakon poboljšanja fleksibilnosti šake, valja krenuti u posljednji korak, te uključiti vježbe za jačanje oslabljenih mišića šake i podlaktice, koje je u pravilu potrebno redovito činiti duži vremenski period po smirivanju simptoma. Valja reći da u kroničnih sindroma karpalnog tunela liječenje traje više tjedana, pa i mjeseci prije minimaliziranja simptoma, ili njihovog uklanjanja. Strpljenje i upornost pacijenta najvažnija je karika u liječenju.

Mora se priznati da u određenom manjem postotku, fizioterapija i lijekovi ne donesu adekvatno poboljšanje. Tada je vrijeme za razmišljanje o operativnom liječenju. U ovom se slučaju operativni zahvat sastoji u presijecanju ligamenta koji čini svod karpalnog kanala, te se može izvesti otvorenom operacijom ili artroskopom. Iako se simptomi mogu izgubiti odmah po opretivnom zahvatu, oporavak u pravilu traje više mjeseci. Osim rijetkih komplikacija, moguć je i trajni gubitak snage u šaci poradi gubitka potpore presječenog ligamenta. Iako nije pravilo, isto je tako moguć povratak dijela ili svih simptoma i poslije učinjenog operativnog zahvata. Zbog svega toga operacija je zaista posljednja opcija u liječenju sindroma karpalnog kanala i to tek onda kada fizioterapija i lijekovi nisu učinili ništa niti nakon 6 mjesci upornih pokušaja.

Osim spomenutih metoda liječenja, postoje dokazi na bazi slučaja koji govore u prilog tome da je ponekad dobro učiniti i kiropraktički zahvat kao dodatak ukupnoj fizioterapiji. Statistička su istraživanja potvrdila i da redovito vježbanje joge smanjuje simptome kod već prisutnog sindroma karpalnog kanala, te ju američki kolege preporučuju kako u svrhu liječenja, tako i za prevenciju u rizičnih skupina (manuelnih radnika, te onih za kompjuterskom tipkovnicom, kao i kod nekih sportova).

I na kraju, savjet iz svakodnevne prakse. Nemojte se sami dijagnosticirati i liječiti. Greške kod pacijenata koji su to pokušali viđam gotovo svakodnevno. Naročito nemojte sami primjenjivati vježbe čije ste fotografije ili skice vidjeli na internetu ili u popularnoj medicinskoj literaturi. Sve to u pravilu vodi ka produženju ukupnog liječenja.

  • Galerija slika
  • Kontakti
Scipion fizioterapija - Fizioterapija, manipulativna terapija, masaža, kinezioterapija, terapija udarnim valom (ESWT)...

Scipion fizioterapijaFizioterapija, manipulativna terapija, masaža, kinezioterapija, terapija udarnim valom (ESWT)...

  • Adresa: Milutina Bataje 14A (Zamet), Rijeka
  • Tel: +385 (051) 684-576, 684-575, 684-577
  • Fax: +385 (051) 684-576
  • E-mail: mistura@scipion.hr

Pošaljite upit