FAQ

  1. Trčanje s artrozom
  2. Trbušnjaci
  3. Tibialis posterior
  4. Subscapularis
  5. Piriformis
  6. Kronična preponska bol
  7. Poaslije operacije prednjeg križnog
  8. Odbojka i diskus hernija
  9. Ledom na lakat
  10. Poslije artroskopije
  11. Vježbe za koljeno
  12. Udarni val i patela
  13. Pečenje u ahilovoj tetivi
  14. Puknuće ahilove tetive
  15. Piriformis
  16. Još o pateli
  17. Vraćanje diska na mjesto
  18. Problemi s laktom
  19. Brušenje hrskavice
  20. Udarac u potkoljenicu
  21. Vježbe za skoliozu
  22. Vratobolja i jastuk
  23. Luksacija patele
  24. Nogometaš i bolna prepona
  25. Skolioza i pilates
  26. Opravak poslije plastike ACL-a
  27. Ozljeda bicepsa
  28. Fraktura patele
  29. Fraktura petne kosti
  30. Duga imobilizacija koljena
  31. Bolovi u lopatici
  32. Ponovljena ozljeda koljena
  33. Internet dijagnostika
  34. Brušenje hrskavice
  35. Karate i bol u koljenu
  36. Injekcije za koljeno
  37. Plivač i kronična bolna prepona
  38. 16-godišnjak i ruptura ACL-a
  39. Iščašenje prsta
  40. Upala ovojnice ahilove tetive
  41. Diskus hernija i judo
  42. Oštra bol u koljenu
  43. Otok poslije rekonstrukcije ACL-a
  44. Košarkaš i bolna prepona
  45. 13-godišnji nogometaš i bolna peta
  46. Ponavljano uganuće skočnog zgloba
  47. Kompjuter i teniski lakat
  48. Diskus hernija i kick-boxing
  49. Lumboishialgija i kiropraktika
  50. Smrznuto rame
  51. Nogomet i natisci na stopalu
  52. Bolno i otečeno koljeno

 

Trčanje s artrozom

P: Aktivno treniram atletiku 32 godine, duge pruge i maraton, u zadnje vrijeme i planinsko trčanje. Nakon jedne brdske utrke osjetio sam bol u koljenu i od tada ne treniram, a to de dogodilo polovinom kolovoza ove godine. 19.11 . sam bio na artroskopiji gdje mi je postavljena dijagnoza. Genu varum arthroticum sin, Arthrosis patellofemoralis sin, Ruptura lig.cruc.ant.genus sin obzirom da se još nisam odrekao natjecanja molim Vas da mi odgovorite na koji način se može riješiti ove ozljede i koliko bi moglao trajati oporavak.

O: Jedno od čestih pitanja jest utječe li intenzivno trčanje (profesionalno ili rekreativno), na raniju pojavu oštećenja hrskavice u zglobovima, te da li trčanje pogoršava stanje kod početne artroze? Istraživanja koja su tražila odgovore na ta pitanja djelomično su proturiječna. Ipak, možemo reći da nema dokaza da intenzivno trčanje pokreće artrozu koljena ili kuka. Isto tako, pojedine studije pokazuju da umjereno trčanje smanjuje simptome kod već započetih artrotičnih promjena.
Uopće, u posljednjih se 20-ak godina promjenio pristup ne samo liječenju artroza, već i sanaciji posljedica ove neugodne bolesti. I dok je prijašnja paradigma govorila o potrebi "štednje" oštećene hrskavice u zglobu, što će reći smanjivanja fizičke aktivnosti, produljenja odmora i uopće smanjivanja fizičkog stresa na oštećeni zglob, neke od posljedica takvog režima pokazale su se gorima od simptoma bolesti same. Naime, smanjivanjem fizičke aktivnosti dolazi do smanjivanja snage, izdržljivosti i fleksibilnosti mišića, a sve to za posljedicu povlači i sporiju cirkulaciju krvi i limfe, te zglobne tekućine, iz koje se zglobna hrskavica hrani i obnavlja. Takvo stanje dovodi do češće pojave bolnosti i otoka zglobova, kao i sekundarne bolnosti vezane uz ligamentarno- tetivni i mišićni sustav. Time je ukupna kvaliteta života pacijenata oboljelih od artroze bitno umanjena. Alternativa tom pristupu svakako je redovita fizička aktivnost sa ciljem povećanja mišićne snage, izdržljivosti i fleksibilnosti, koja u konačnici donosi i cijeli niz sekundarnih koristi kako za sam oštećen zglob, tako i za organizam u cjelini. Američke studije jasno su pokazale kako pacijenti sa artrozom koji su fizički aktivni bitno rijeđe traže liječničku pomoć. Ipak, ostaje pitanje koliko intenzivna fizička aktivnost jest dobra u konkretnom slučaju.
U našoj praksi taj se izračun donosi individualno, a sve u zavisnosti od veličine oštećenja zgloba, stanja organizma, kao i navika samog pacijenta. Cilj je postići maksimalnu moguću fizičku aktivnost uz minimalne negativne posljedice po oštećen zglob. Taj proces uključuje i praćenje pacijenta, te njegovih reakcija na određeno fizičko opterećenje, uz postupno povećanje istog.
U ovoj priči valja razumjeti da kod artroza simptomi nisu uvijek u direktnoj vezi sa veličinom oštećenja samog zgloba. I dok se moja mama, inače vrlo živahna žena u sedmoj deceniji svog života koja ima rendgenski jedva vidljive promjene, već dva mjeseca bori se sa bolovima u koljenu, koji su počeli pri intenzivnom plesanju, drugi pacijent, sa izrazitim oštećenjima trči 10-ak kilometara svakodnevno bez bilo kakvih simptoma. Štaviše, upravo povratak u trčanje (uz stručno vodstvo), omogućio mu je potpuno uklanjanje bolova i otoka, uz izostanak potrebe za redovno uzimanje lijekova. Kao što je vidljivo, individualni pristup, uz suradnju sa pacijentom najvažniji je dio rehabilitacije kod artroza (ili osteoartritisa, kako je novije službeno ime ovog oboljenja).

Trbušnjaci

P: Radila sam trbušnjake prije nego sam pročitala vaš članak o njima i nešto me presjeklo u donjem djelu trbuha, odnosno u području maternice i čulo se kao da je nešto tiho puknulo. Sada imam jake bolove i jedva se krećem. Možete li naslutiti što je to jer nisam još čula da se to nekome dogodilo. Da li bih se trebala zabrinuti il je to nešto što će brzo zacijeljeti?

O: Nije rijetkost da vježbe za jačanje trbušnih mišića, popularni trbušnjaci, uzrokuju ozljede. Najčešće se radi u manjim istegnućima samih trbušnih mišića i to na njihovu prijelazu u tetivu. Rijeđe se događaju istegnuća samih tetiva ili njihovih hvatišta za kost. Rupture većih razmjera u glavnom su vezane za aktivne i profesionalne sportaše. Upravo sada na liječenju u Scipionu sa sličnom dijagnozom jedna je odbojkašica i jedan rukometaš.
Problem sa trbušnjacima je dvojak. Prije svega preveliki rakurs kretnji može postaviti sam mišić u gotovo nemoguću poziciju, u kojoj se gotovo nikad ne nalazi unutar svakodnevnih kretnji. Takav stres može uzrokovati njegovo ozljeđivanje. Drugi problem predstavlja uobičajeno "trzanje" trupom pri izvođenju ovih vježbi, a sve u cilju postizanja što većeg broja ponavljanja. Na taj je način stres dodatno povećan i plodno je tlo za nastanak ozljede pripremljeno. U isto vrijeme, prevencija ozljeda trbušne muskulature pri vježbanju relativno je jednostavna i sastoji se od polaganog izvođenja pokreta, kao i svladavanja pravilne tehnike vježbanja, što uz stručno vodstvo zahtjeva tek desetak minuta.
Jednom ozlijeđeni, trbušni mišići sporo cijele. Uobičajeno je potrebno više tjedana za taj tjelesni proces, unutar kojeg vremena je nužno ako ne mirovati, a onda svakako poštediti trbušne mišiće većiih fizičkih napora. Neke metode fizioterapije, poput lasera i ultrazvuka mogu ubrzati proces cijeljenja.
Istegnuća tetiva također cijele sporo. Osim sporosti, postoji i opasnost da sama ozljeda prijeđe u kronično stanje, te da se bolni sindrom nastavi i više mjeseci nakon same ozljede. U tom slučaju liječenje je kompleksno i dugotrajno.
Poradi svega toga savjet je da se svaka ozljeda u predjelu trbušnog zida adekvatno dijagnosticira, te potom procijeni potreba za liječenjem.
U aktivnih sportaša (profesionalaca ili rekreativaca) ozljede trbušne muskulature rijetko prođu bez liječenja. Osim liječenja potrebno je sprovesti i usmjerenu profilaksu, u smislu prevencije ponovnog ozljeđivanja trbušnih mišića, kao i prevencije ozljeđivanja preponskih, kao i butnih mišića, koji sudjeluju u pokretima trupa u svojstvu pomagača.

Tibialis posterior

P: Inače, bavim se karateom 12 godina! Treniram 2 puta dnevno.Pred tjedan dana na laganom treningu trčanja zabolio me skočni zglob, s unutarnje strane.Nisam mogla nikako stati punom težinom na prste, a i boli me kad primičem prste sebi. Rekli su mi da se vjerojatno radi o puknuću ili istegnucu tetive tibialis posterior!Inače imam dosta spuštena stopala, a ne nosim uloške! Kakvo je liječenje? Inače vec tjedan dana ne treniram, jer je bol jaka!

O: Prije svega važno je utvrditi radi li se o puknuću ili istegnuću. U koliko se radi o potpunoj rupturi (što kod vas vjerojatno nije slučaj), tada je operacija neizbježna. U koliko je riječ o djelomičnom punkuću ili upali tetive mišića kojeg nazivamo tibialis posterior, tada je vrijeme za adekvatno liječenje koje ima nekoliko svojih koraka.
Tetiva spomenutog mišića smještena je sa unutarnje strane potkoljenice, ide iza medijalnog maleola (unutarnje "kičice"), te se hvata za kosti stopala. Funcija ovog mišića i njegove tetive je pomaganje u pokretu hodanja po prstima, te u pokretu uvrtanja stopala prema unutra. Tako su i simptomi njene upale ili istegnuća vezani za bolove ili nemogućnosti pri pokušaju izvođenja spomenutih kretnji. Prvi dio liječenja svakako je smirivanje akutne faze upale. Za to je najbolje postavljati hladne ili ledene obloge na bolno mjesto svakih nekoliko sati po desetak minuta, te prvih nekoliko dana mirovati i nastojati ne hodati puno. Odmah potom valja napraviti odgovarajuće ortopedske uloše sa potporom za uzdužni svod stopala. To bi trebalo smanjiti stres na spomenutu tetivu prilikom hodanja. U isto vrijeme valja započeti odgovarajući fizioterapijski tretman. On se pri ovoj dijagnozi sastoji od liječenja ultrazvukom, laserom, pulsnim magnetskim poljem, eventualno elektroterapijom, a sve u cilju ubrzanja cijeljenja oštećene tetive. Po smirivanju jake bolnosti, slijedi kinezioterapija, sa ciljem jačanja ne samo mišića tibialis posteriora, već i kimpletne muskulature potkoljenice i natkoljenice, a sa ciljem stimulacije pomagača, koji će na sebe preuzeti dio posla koji obavlja tibialis. Na kraju, a naročito u sportaša valja učiniti i usmjerenu predpripremu, koja mora dovesti ozljeđeni ekstremitet u punu sposobnost za skok/doskok/kick splet kretnji, naročito u karateu.
Na žalost, liječenje ove ozljede nije brzo. U koliko se radi o jačoj distenziji ili parcijalnoj rupturi, ono može trajati i više tjedana, pa i mjeseci do potpunog oporavka. U koliko do njega ne dođe i nakon razumnog vremena i adekvatno sprovedenog liječenja, tada je moguće pokušati i terapiju udarnim valom. Kao prevencija budućeg ozljeđivanja može se upotrijebiti i tehnika tapinga (bandaže). Kod ove ozljede zaista ne preporučam samoliječenje, jer je mogućnost pogreške uistinu velika.

Subscapularis

P: Treniram jiu-jitsu i prije 7 mjeseci primjetio sam javljanje bolova u lijevom ramenu kad bi radio sklekove ili dizao utege na benč klupi. Obavio sam pregled kod ortopeda i napisao je da imam klinički PHS sindrom tetive subskapularisa i rekao da obavim UZV ramena."Pri UVZ lijevog ramena prikaže se tetiva Supraspinatusa koja izgleda uredne ehotomografije.Tetiva M.Subscapularisa djeluje nešto hipoehogenije strukture sa sasvim manjim lamelarnim slojem,po svemu izljeva oko ovojnice tetive.Ne vidi se znakova parcijalne niti kompletne rupture"(piše u izvješću ultrazvuka). Nakon toga obavio sam 15 fizikalnih terapija (sastojale su se od hlađenja ledom, statičkih vježbi ramenog obruča, elektro- terapije) i osječam još uvijek bol pri podizanju ruke (od tjela prema gore) pod određenim kutem. Ne vježbam već 6 mjeseci zbog straha da mi se ne pogorša situacija. Molim Vas, recite mi kao to izliječiti i koliko dugo traje oporavak tetive u takvom stanju?

O: Rame je posebno osjetljiv zglob, ponajprije zbog činjenice da cijela ruka u svari "visi" na mišićima i tetivama. Tako nije rijetkost da u određenim sportskim aktivnostima dođe do upalnih procesa na tetivama ili njihovim pripojima. U svim borilačkim vještinama osobito je pod stresom tzv. rotatorna manšeta, čiji je tetiva subscapularisa integralni dio. Kada se bolovi, kao kod vas, razviju, tada je potrebno učiniti nekoliko stvari.
Prvo slijedi uobičajena fizioterapija sa naglaskom na led, elektroterapiju, te ako je moguće laser i ultrazvučnu terapiju. Cilj ovog dijela liječenja je smiriti upalni proces. Kod većeg broja pacijenata, već ovaj prvi pristup donese kompletnu sanaciju bolnog stanja.
U koliko i pored dobro sprovedene fizioterapije ne dođe do poboljšanja, a simptomi kao kod vas traju više od 6 mjeseci, valja razmotriti mogućnost primjene terapije udarnim valom (ESWT). To je specijalna metoda kojom se zvučnim impulsima provocira cijeljenje kronično upaljenih tetiva, u ovom slučaju subscapularisa. Naša su iskustva s ovom tehnologijom odlična.
Kada se bolnost napokon smanji, a čak i prije toga, valja procijeniti stanje mišića koji okružuju rame i to njihove snage, fleksibilnosti, te njihovih međuodnosa. Po tako učinjenom pregledu valja sastaviti individualni program kojem je za cilj ispraviti uočene nedostatke, te kroz jačanje drugih mišića smanjiti stres koji je i doveo do upale subscapularisove tetive.
Na kraju, valja detaljno proći i kroz sam trenažni proces i vidjeti ima li mogućnosti promjeniti ga sa ciljem smanjivanja stresa na zglob ramena, te tako spriječiti ponovnu pojavu iste ili neke druge ozljede. Uobičajeno, promjene u samom treningu sastoje se od više zagrijavanja i istezanja, više odmora između treninga, kao i od modifikacije opterećenja u samom trenažnom procesu. Adekvatno sprovedene, one vam mogu omogućiti ležernije bavljenje sportom, sa neusporedivo manje problema.

Piriformis

P: Već nekoliko mjeseci (pa skoro i godinu dana, par mjeseci liječena raznim analgeticima) imam probleme iz lijevog bedra pa niz nogu, do stopala. Učinjen MSCT i MR i nalaz pokazuje diskus herniju. Učinjene razne fizioterapije, odlasci na akunpukturu, da bi nakon boravka prije mjesec dana u ortopedskoj bolnici Biogradu n/m nekoliko liječnika konstatiralo nakon nekih testova da mi probleme definitivno ne radi discus hernija već su mi dijagnosticirali piriformis sy. i prijedlog samo operativni zahvat. Odlazim na plivanje, radim neke vježbe istezanja, ali imam osjećaj da ti bolovi ništa ne jenjavaju. Na vašim stranicama sam pročitala da se to adekvatnim vježbama jednom sportašu saniralo u dva tjedna. Molim za Vaš savjet.

O: Piriformis sindrom ima identične simptome kao i diskus hernija. Upravo zbog toga on u većini slučajeva ostaje neprepoznat i liječi se kao simptomatska hernija diska.
Piriformis je mali mišić smješten duboko u debelom mesu (stražnjici), te je njegova funkcija vanjska rotacija kuka. Svoju "slavu" van stručnih krugova stekao je poradi činjenice da može uzrokovati uporan i tvrdokorni išijas. Naime, najveći živac u ljuskom tijelu po imenu ishiadicus (po kojem je i išijas dobio ime) prolazi upravo kroz sam mišić piriformis, te nastavlja svoje putovanje kroz nogu sve do stopala. Svoje korijene taj živac ima u donjem dijelu kralježnice, te su oni podložni pritisku kada se pojavi hernija u nekom od hrskavičnih diskusa u tom segmentu. Kada se pritisak dogodi, uobičajeno se bol širi od križa, kroz kuk, pa kroz nogu sve do stopala. Ako današnja napredna dijagnostika pokaže da diskus hernija uistinu postoji, tada i liječenje ide u smjeru smanjivanja pritiska na korjenove živca u samoj kralježnici. No, nije svaki išijas (bol kroz nogu) uzrokovan hernijom diska. Niti je hernija diska dokazana MR-om ili CT-om odmah i isključivi krivac za išijas. Postoje hernije diska koje ne uzrokuju bolove, niti druge simptome. Kao što postoje hernije koje su svojevremeno uzrokovale išijas, ali danas to ne čine. Dakle, osim hernijom, išijas može biti generiran i cijelim nizom drugih uzroka, od kojih je jedan sam mišić piriformis.
U koliko živac ishiadicus u svom prolasku kroz piriformis biva pritisunut, bilo zahvaljujući anatomskim specifičnostima, bilo izrazito agresivnim treningom ili fizičkim naporom, traumom ili dugotrajnim sjedenjem, naročito na tvrdoj podlozi, razviti će se pritisak na sam živac. Posljedični simptomi biti će vrlo nalik klasičnom išijasu. U koliko se pri pregledu utvrdi da je malo vjerojatno da sama hernija uzrokuje probleme, a velika vjerojatnost da je piriformis glavni krivac, slijedi liječenje, koje je rijetko kratko.
U kroničnih problema poput vašeg, u našoj se preksi dobrom pokazala duboka masaža samog piriformisa, ultrazvučna terapija, te pulsna magnetoterapija, u kombinaciji sa adekvatnim vježbama, naročito istezanja. Iako se sam pristup liječenja razlikuje od slučaja do slučaja, a naročito se razlikuju vježbe, koje valja modificirati individualno, a prema procjeni mišićnog statusa donjeg dijala leđa, trbuha, te mišićnih skupina donjeg ekstremiteta, rijetko terapija u kroničnih stanja traje kraće od 2 mjeseca. Cijeli cilj liječenja je opustiti spazam piriformisa, te poboljšati njegovu fleksibilnost, kao i fleksibilnost ostalih mišića vanjskih rotatora kuka, a to zna biti spor proces.
U koliko konzervativno liječenje ne uspije, vrijeme je za razmatranje kirurške opcije, koja uistinu mora biti zadnje rješenje. Iako do sada nisam imao prilike vidjeti pacijenta poslije kirurške sanacije piriformis sindroma, literatura govori da je zahvat relativno jednostavan, uspješnost zahvata dobra, ali poslijeoperativni oporavak nije kratak.

Kronična preponska bol

P: Poštovanje! Rekreativno treniram rukomet i prije skoro godinu dana sam zadobio ozljedu pri nagloj promjeni pravca kretanja i to s unutarnje strane desne noge iliti aduktora.U pocetku sam mislio da će bol proći, prije treninga sam obavezno mazao mišić sa Deep Heatom, a nakon treninga ga hladio sa ledom i raznim gelovima ( Deep Relief, Ice Cold, Polar Ice, Carmol cool...) . Pošto mi to nije neko vrijeme ( 2 mjeseca) pomagalo niti se bol smanjivala odlučio sam posjetiti lokalnog Fizioterapeuta da se posavjetujem, ustanovio je da se ne radi o bruhu te je nalaz s kukovima i L-S kralj. bio uredu. Dijagnoza je bila: Sy m. gracilli index. in obs. te mi je preporučio hladne obloge i mazanje gelovima te mirovanje od 3 tjedna.Usput napominjem da nisam imao podljeve krvi kao što sam čuo da se zna dogoditi na tom mjestu pri takvim ili sličnim ozljedama sportaša. Pošto mi se bol smanjila nakon mjesec dana ponovno sam počeo trenirati i nakon toga se bol konstantno vraćala sve dok nisam krajem 10. mjeseca prošle godine odlučio prestati trenirati i posjetiti drugog fizioterapeuta. Nakon pregleda doktorica mi je preporučila fizikalnu terapiju koju sam odradio ove godine u prvom mjesecu u trajanju od 3 tjedna (ultrazvuk, struja, magnet) uz svakodnevne vježbe za jačanje mišiča aduktora.Usput sam poceo i malo trčati i sve do neki dan je sve bilo u redu dok nisam odlučio zaigrati mali nogomet sa društvom i tu mi se bol vratila, nekako mi se čini jača nego ikad. Molio bih vas da me posavjetujete što da činim, koje vježbe da radim, dali da idem u teretanu ili nešto slično, jer mi se sve ovo nekako previše razvuklo, a bol ne jenjava.

O: Kronični preponski sindrom jedna je od teško lječivih ozljeda, naročito u sportaša. Kod ovakvog razvoja situacije, nije dovoljno samo jačati ozljeđeni mišić ili samo adduktore (primicače). U praksi, oporavak je znatno kompliciraniji od tog jednostavnog recepta. Valja prije svega procijeniti stanje na mišićima trbušno-leđnog zida, kukova, butina i potkoljenice, te vidjeti postoji li nesrazmjer u njihovoj snazi i fleksibilnosti, te ako postoji, valja ga ispraviti. Potom je nužno sprovesti adekvatne predpripreme. Naime, samo povećana snaga mišića, a bez ubrzanja njihove reakcije neće spriječiti ponovnu pojavu boli. Isto tako, ubrzanje reakcije samo određenih mišića, a bez pripreme kompletne muskulature na zahtjeve sportske aktivnosti (u ovom slučaju rukometa) također neće bitnije smanjiti mogućnost ponovne pojave bolnosti. Kao pomoć u cijeljenju može se upotribiti terapija udarnim valom, ali i nakon nje valja slijediti opisani postupak i to pod kontrolom i vodstvom sportskog fizioterapeuta. Cijeli proces zna trajati i više tjedana, ponekad i mjeseci, no uspješan je u većini slučajeva. Samoliječenje, kao i parcijalne metode smanjivanja bolnosti u pravilu donose tek kratkotrajno olakšanje i to do prvog većeg fizičkog napora.

Poaslije operacije prednjeg križnog

P: Rađena mi je plastika acl-a prije skoro 3 mjeseca. Zanima me smijem li raditi fleksiju u teretani, tj. jačati kvadriceps na spravi. Bio bih vam neizmjerno zahvalan ako bi mi rekli na koji način jačati kvadriceps, tj. koliko ponavljanja i serija raditi svaki dan i da li imate neki točno određen program za to jer se bojim da ne preforsiram koljeno. Imam 18.god ,bavim se rukometom (1.b liga).

O: Prednja ukrižena sveza (ACL) jest izuzetno važan ligament koljena, te je smješten duboko u njemu. Njegovo puknuće uzrokuje cijeli niz problema u svakodnevnoj funkciji zgloba, a posebice u sportskim aktivnostima. Zbog toga se kod većine sportaša sa ovom ozljedom preporuča operativna sanacija metodom koju nazivamo plastika ACL-a (ili LCA).
Tijekom same operacije ne koriste se umjetni materijali, već se na mjesto rupturiranog ligamenta (kojeg nije moguće drugačije spojiti) postavlja dio tetive velikog prednjeg butnog mišića, ili tetiva jednog mišića stražnje lože natkoljenice. To je danas rutinski, iako kompleksan operativni zahvat koji uključuje bušenje goljenice i butne kosti, provlačenje autotransplantata kroz tako pripremljeni tunel, te njegovu fiksaciju šarafima.
Sama rehabilitacija počinje praktički drugi dan poslije operativanog zahvata, traje ukupno 6 mjeseci i u grubo se može podijeliti na dva dijela. Prvi dio obuhvaća prva tri mjeseca poslije operacije. Cilj tog dijela oporavka je oprezno, razgibavanje koljena, jačanje mišića koji ga okružuju, a sve to na način koji neće smetati cijeljenju koljena i urastanju autotransplantata u novu okolinu. Drugi dio traje slijedeća 3 mjeseca, te obuhvaća tehnike daljnjeg jačanja mišića, povećanja izdržljivosti, ubrzanja proprioceptivnog odgovora (refleksa), a u sportaša i rad na brzini reakcije, eksplozivne snage, repetitivne snage, te aspekata tjelesne pripreme specifičnih za taj sport (u ovom slučaju rukomet). Važnost kvalitetne i stručno sprovedene postoperativne rehabilitacije naglašavaju svi kirurzi. Fizioterapeuti koju su specijalizirani u vođenju postoperativnog oporavka u ovako operiranih pacijenata reći će da pored postojeće određene sheme po kojoj se planira fizioterapija ovih stanja, nema dva jednaka koljena, dva jednaka sportaša, pa niti dva jednaka postoperativna oporavka. Upravo stoga pomoć i vodstvao fizioterapeuta je važno tijekom svih 6 mjeseci poslije operacije, te se konkretna opterećenja, obimi vježbanja, te vrijeme u kojem se ono odvija, kao i smjer određuju individualno, a po tipu operacije, reakciji koljena na zahvat, reakciji tijela na određene terapijske postupke, kao i na sport kojim se sportaš bavi. Zbog svega toga nije najsretnije rješenje kada sportaš sam vodi vlastitu postoperativnu rehabilitaciju.

Odbojka i diskus hernija

P: Prije otprilike 7 mjeseci osjetila sam iznenadnu bol u lijevoj nozi prilikom ustajanja iz sjedećeg položaja. Bol bih mogla usporediti s čupanjem kose u dijelu koji je najosjetljiviji - ispod uha. Inače se bavim odbojkom, ne više aktivno u klubu, sada sam demonstrator na faxu. Kako je to više rekreativne prirode ne naprežem se previše, trening me čak ni ne umori. Bol je nakon toga nestala sama od sebe, iznenadno kao što je i došla te se opet počela periodički ponavljati svaki mjesec sve do početka srpnja kada više nije prestajala. Napravila sam utz lijeve natkoljenice, rtg zdjelice sa oba kuka i rtg spinalne kralježnice što je pokazalo blagu desnostranu slabinsku skoliozu i redukciju i.v.L5/S1. Slijedio je emg koji je pokazao oštećenja u živčanom tkivu tako da je dosadašnja dijagnoza sindroma stražnje mišićne lože pala u vodu. Dg: diskus hernija. U ponedjeljak idem na mr koji bi trebao to potvrditi. Uzimam b vitamin ali bol se ne smanjuje, naprotiv. U listopadu krećem na fizikalnu terapiju - doktori kažu da operacija nema smisla s obzirom da sam izrazito visoka i mlada (20 godina). U slobodno vrijeme se bavim plivanjem jer u vodi ne osjećam nikakvu bol, u kojem god položaju da se nalazim. Vozim i biciklu iako ne znam koliko mi je to pametno. Uglavnom, boli me samo pri polaganim pokretima - dok ustajem, sjedam i saginjem se. Ne želim se odreći sporta.

O: Diskus hernija nije rijetka dijagnoza među odbojkašima. Ipak rijetko koji odbojkaš, bilo rekreativni ili profesionalni prekine svoju karijeru poradi nje. Iako ima primjera u kojima liječenje zna potrajati mjesecima, uz upornost sportaša, te stručno fizioterapeutsko vodstvo u većini slučajeva postoji velika vjerojatnost povratka u punu sportsku aktivnost.
Ako su se liječnici specijalisti složili da operativni zahvat nije opcija u vašem konkretnom slučaju, tada je vrijeme za fizioterapiju. U prvom dijelu terapije valja smiriti bolove i to metodama manuelne medicine, te drugim tehnikama iz domena fizioterapije. Po smirivanju bolova, potrebno je utvrditi stanje na mišićima koji stabiliziraju kralježnicu, te uspostaviti balans između njihove snage, fleksibilnosti, te proprioceptivnog odgovora i to specifičnim i individualnim vježbanjem. Na kraju nužno je kvalitetnim kondicionim treningom pripremiti cijeli sustav za pokretanje za naprezanja koja se događaju u odbojci. Kasnije, a u suradnji sa fizioterapeutom, važno je trajno raditi na prevenciji ponovne pojave bolova i to stalnim radom na očuvanju snage mišića koji učestvuju u stabilizaciji kralježnice pri kretnjama u odbojci. Za očekivati je da će se segment kralježnice destabiliziran hernijom, uz pravilan rad i tijekom određenog vremena dodatno stabilizirati, te će i rizik od ponovne pojave bolnosti opadati.

Ledom na lakat

P: Kako bi glasio algoritam krioterapije kod teniskog lakta odnosno kako se nanosi led,koliko dana(+dnevna terapija), zašto se koriste kružni pokreti? Kakve efekte imaju na živčane završetke ti kružni pokreti?

O: Kriomasaža je samo jedan od mogućih oblika krioterapije. Do danas nema konzistentnog i općeprihvaćenog modela njene primjene. Tako neki kolege zagovaraju ritam od jedne terapije svakih dva sata u akutnoj fazi do onih koji govore da je kriomasaža jednom dnevno sasvim dovoljan podražaj. Inače, dominantno djelovanje kriomasaže je primarna vazokonstrikcija, potom sekundarna vazodilatacija, uz desenzibilizaciju lokalnih bolnih receptora. Pokreti pri kriomasaži ne moraju biti kružni, već mogu biti i linearni. Uopće, kretnje pri kriomasaži su potrebne iz dva razloga- prvi kako bi izbjegli promrzline, a drugi kako bi se dozvolila sekundarna vazodilatacija kao temeljni fiziološki učinak kojemu težimo u ovom obliku primjene, za razliku od krioobloga, pri kojima je vazokonstrikcija temeljni ciljni učinak. Iz toga je vidljivo da je kriomasaža primjerenija subakutnim fazama cijeljenja (u ovom slučaju epikondilitisa), za razliku od krioobloga koji su primjereniji ranoj akutnoj fazi.
Niti u dužini primjene nema konsenzusa u struci. Mišljenja sam da u koliko dvotjedna terapija ovom metodom ne donese značajnije olakšanje, malo je vjerojatno da će to učiniti produljena primjena.
Terapija ledom, najdostupniji je način liječenja mnogih bolnih stanja na lokomotornom sustavu, pa tako i sindroma prenaprezanja poput teniskog lakta. No, način primjene nužno određuje i konačne rezultate takvog liječenja. Zaista nije svejedno upotrebljavaju li se ledeni oblozi, masaža ledom, ledeni sprejevi (koje treba izbjegavati u širokom luku) ili naprosto hladni oblozi. Potom nije svejedno niti kako često se primjenjuje led, niti koliko dugo jedna terapija traje. S obzirom da se svi ti aspekti razlikuju od slučaja do slučaja, najbolje je o načinu primjene leda savjetovati se sa fizioterapeutom. Isto tako treba znati kada je vrijeme za predkid bilo kojeg načina liječenja, pa tako i ledene terapije. Nema nikakve svrhe tjednima, a ponekad i mjesecima stavljati led na bolno mjesto. U koliko u prvih nekoliko dana nema smanjenja bolova koji traje duže od sat ili dva po učinjenoj terapiji, vrijeme je za primjenu drugih načina liječenja. U ove hladne dane također valja napomenuti da se niti jedan oblik terapije ledom ne izvodi na promrzle dijelove tijela (najčešće šake i stopala). Ozlijeđeni dio tijela valja prvo utopliti, a tek potom primjeniti krioterapiju.

Poslije artroskopije

P: Koliko traje oporavak po artroskopiji koljena?

O: Artroskopija je danas rutinski operativni zahvat koji se radi kako u dijagnostičke svrhe, tako i u terapijske. S obzirom da prilikom ove operacije nema velikog reza, već se u zglob (najčašće koljeno) ulazi sa instrumentima koji zahtjevaju tek male otvore, tako je i trauma za sam zglob i okolna tkiva relativno mala, pa je i oporavak u usporedbi sa operativnim zahvatima na "otvorenom" koljenu vrlo brz. No, razlika je u tome što se čini za vrijeme artroskopije, te koji je razlog poradi koje se pristupa ovom postupku.
U koliko je riječ o dijagnostičkom zahvatu koji se čini kako bi se utvrdila oštećenja u samom zglobu, a koja znaju ostati skrivena i kraj najmodernijih dijagnostičkih postupaka (magnetske rezonance, na primjer), tada je oporavak vrlo brz, te traje dva do tri tjedna. Ako se, pak, putem artroskopije saniraju meniskealna oštećenja, oporavak će trajati nešto duže i to od 4-8 tjedana, a sve u zavisnosti od tipa oštećenja i tipa sanacije (šivanje, parcijalno ili potpuno odstranjivanje). Artroskopski se može djelomično ili potpuno sanirati i druga hrskavična ili ligamentarna oštećenja koljena, te po njima oporavak može trajati i više mjeseci, uz adekvatnu postoperativni fizioterapiju. Okvirno, može se reći da je ova modifikacija operativne tehnike značajno smanjila vrijeme oporavka, te prorijedila komplikacije koje prate kirurške postupke. Ipak, valja imati na umu da je i ovako poštedna, ovo ipak operacija, te po njoj valja doslovno slijediti upute liječnika i fizioteraputa, a kako bi se izbjegle moguće komplikacije, te dozvolilo tkivu nad kojim je učinjen terapijski zahvat da zacijeli u cijelosti prije povratka u svakodnevna radna ili sportska opterećenja.
Poseban problem poslije bilo kojeg operativnog zahvata, a naročito onog na koljenu, predstavlja povratak mišićne snage i izdržljivosti. Kako tijelo kod bilo koje ozljede, pa tako i kod operativnog zahvata, direktno smanjuje snagu mišića, a kao mehanizam koji bi trebao zaštititi zglob od daljnjeg ozljeđivanja, važno je povratiti tu snagu izdržljivost, ali i brzinu reakcije adekvatnim rehabilitacijskim postupkom oslonjenim na vježbe u dovoljnom obimu i vremenu. U protivnom, rizik ponovnog ozljeđivanja istog tkiva ili drugih dijelova zgloba ostaje visok. Osim toga, kod nekih dijagnoza operativni zahvat tek je dio ukupnog liječenja tijekom kojeg nije moguće ukloniti sve prepreke normalnoj funkciji zgloba. Preostali posao odrađuje se kroz individualni fizioterapijski postupak poslije same operacije.

Vježbe za koljeno

P: Koliko bi trajao oporavak tj. jačanje mišića oko patele nakon što mi je ista iskočila, ali sam imao sreću da mi ligamenti nisu popucali. To se dogodilo prije dvije godine, te ja vidim da su mi mišići slabi. Sad me zanima koliko bi trajalo jačanje misića nakon dvije godine što su praktički mirovali, osim što vrlo cesto zaigram mali nogomet. Neko sam vrijeme poslije ozljede čak igrao i veliki nogomet za klub. Znam da ne možete pomoću e-maila vidjeti stanje mišića, ali bi li moglo kućno biciklo pomoći u jačanju i koliko bi to trajalo? Znam da ćete reć da bih se trebao posavjetovati sa doktorom ali kad se sjetim da će mi raditi testove patele uhvati me strah te jednostavno nemogu otići doktoru jer su ti bolovi bili nešto najgore sto sam u životu doživio.

O: Iako fizikalni pregled koljena zna biti neugodan, on je nezamjenjiv dio procjene stanja na samom koljenu, kao i temeljna poluga pomoću koje doznajemo koliki je fizički stress koljeno u mogućnosti svladati. Započeti vježbanje bez adekvatnog pregleda slično je vožnji automobila zatvorenih očiju.
Dugotrajno prisutna slabost mišića koji okružuju koljeno predstavlja poseban problem. Pa ako je i jasno zašto mišići slabe odmah po ozljedi, malo je teže razumjeti procese koji tu mišićnu slabost održavaju i mjesecima, pa i godinama pošto je otok i bolnost izazvana samom ozljedom prošla. Naime, tijelo ima nekoliko mehanizama kojima sprječava ponovno ozljeđivanje. Prvi je svakako otok i bolnost, praćena refleksnim ograničenjem maksimalno moguće snage mišića. U toj fazi dolazi do prebacivanja opterećenja u hodanju sa neozlijeđene na ozlijeđenu nogu (najvidljivije kod šepanja). To smanjeno opterećenje izvodi se kroz promjenjenu sliku kretnje (hodanja) u motoričkom centru (nesvjesno štedimo ozlijeđeni ekstremitet). Po prolasku otoka i bolova, te po izostanku refleksa koji ograničavaju maksimalnu mišićnu snagu, zaostaje promjenjena slika kretnji, koja je u okolnostima spiljskog života čovjeka bila od velike važnosti i trajnije štitila ozlijeđeni ekstremitet od ponovnog ozljeđivanja. U današnje doba, taj je obrambeni mehanizam samo smetnja i nastojimo ga kroz adekvatno i ciljano vježbanje prevladati što je prije moguće. No sve je to lakše reći no učiniti. Promjenjena slika kretnji zna biti uporna i tvrdokorna.
U konkretnom slučaju, dobro bi bilo raditi unilateralne vježbe (samo jednom nogom) u kombinaciji sa vježbama propriocepcije (balansa) i pliometrije (skokova i poskoka). Aerobno vježbanje (vožnja bicikle, trčanje i slično) samo po sebi i u ovoj fazi uobičajeno nije dovoljno. Stručna pomoć fizioteraputa ili kondicijskog trenera uvelike bi skratila vrijeme potrebno do punog oporavka.

Udarni val i patela

P: Prije 4 godine imala sam operaciju rekonstrukcije LCA, a godinu dana poslije mi se oštetila patelarna hrskavica. Dio oštećenja mi je uklonjen "shavingom", a dio je još ostao jer je to bilo dublje oštećenje koje se nije smjelo dirati. Naime, zbog svega toga sam prestala trenirati košarku i studirati Kineziologiju koju sam tek bila upisala. I dan danas se pitam da li je postojala mogućnost da se ta ozljeda potpuno sanira, tj. da mi se hrskavica zalječi. Danas nakon 4 godine tu i tamo se rekreativno bavim sportom, ali mi se javlja bol u koljenu nakon težih napora. Zanima me da li se počela provoditi terapija udarnim valom u liječenjeu hrskavice i da li je moguće da se ponovno počnem intenzivnije baviti sportom bez oticanja koljena i bez bolova?

O: Sustav opružanja koljena iznimno je kompleksan. Patela, kao slobodna kost uložena u tetivu velikog četveroglavog mišića natkoljenice samo je jedan njegov dio. Poseban problem zna prouzročiti oštećenje hrskavice na pateli. Ipak, i sa takvim oštećenjem moguće je ne samo živjeti normalno, već u većini slučajeva i normalno se baviti sportom.
Sam udarni val terapijska je metoda kojom se fokusiranim zvučnim izbojima nastoji potaknuti prirodan proces cijeljenja kronično ozlijeđenog ili oštećenog tkiva. Redovno se primjenjuje kod kroničnih upala tetiva i njihovih pripoja za kost i to sa dobrim uspjehom. U posljednjih nešto više od pet godina, nastoje se istražiti mogućnost primjene ove metode i kod drugih i drugačijih oštećenja. Tako u Scipionu ispitujemo utjecaj nešto izmjenjenih protokola za primjenu ove metode i kod parcijalnih tetivnih ruptura, sa obećavajućim preliminarnim rezultatima. U Japanu su, pak, u jednoj studiji primjenili udarni val kod degenerativnih promjena u koljenu (artrozi), te također postigli obećavajuće rezultate, u smislu da su kod ispitanika uspjeli smanjiti bolnost, te kod nekih čak i oteklinu, te povećati pokretljivost. Još nije jasno jesu li takvi rezultati uzrokovani regeneracijom oštećene hrskavice u zglobu (što je malo vjerojatno) ili tek poboljšanim cirkulatornim optokom unutar već oštećenih tkiva koljena. Tako se primjena na pateli za sada ne preporuča, što ne znači da će tako ostati i u bliskoj budućnosti.
Ipak, valja reći da su hondropatije patele priča za sebe. U praksi se zna dogoditi da veća hrskavična oštećenja uzrokuju manje bolove, kao i da manja oštećenja uzrokuju veće bolove i smetnje. Tomu je tako i poradi činjenice da na nesmetanu funkciju patele utječu napose mišići u okolini koljena, kako njihova snaga, tako i fleksibilnost, te brzina proprioceptivnog odgovora (refleksi). Svakako je važno kod oštećenja hrskavice na pateli brinuti se o cirkulaciji zglobne tekućine i to kroz adekvatnu i usmjerenu fizičku aktivnost. To i jest osnova trajne sanacije stanja na sustavu za opružanje koljena, a naročito onom sa kroničnim oštećenjima. Naime, tijelo je sposobno kompenzirati različite nedostatke, u ovom slučaju oštećenja na pateli, te nastaviti funkcionirati u bezbolnoj zoni oštećenju usprkos. Primjera za to je mnogo, a naročito u sportovima koji uključuju skokove. Tako ćete rijetko pronaći punoljetnog odbojkaša ili odbojkašicu koja nema veće ili manje patelarno hrskavično oštećenje. Naprotiv, samo mali postotak razvije bolna stanja poradi tih istih oštećenja. Rukomet, košarka i neke atletske disipline također su u sličnoj situaciji. Konačno, zadatak sportske fizioterapije upravo je iskoristiti te kompezatorne sposobnosti sustava za pokretanje sa ciljem uspostavljanja normalne funkcije i kod prisutnih oštećenja.

Pečenje u ahilovoj tetivi

P: Već duže vremena, ahilova tetiva mi je zadebljana i umjereno bolna, posebno prilikom dužih šetnji. Posljednja 2-3 dana povremeno se pojavljuje, nakon bola i to uglavnom u stanju mirovanja, jaka vrelina u predjelu zadebljanja, što se ranije nije događalo. Molila bih za objašnjenje zbog čega se javljaju te vreline i što je u pitanju.

O: Zadebljanja, naročito ona bolna na dodir u tijeku ahilove tetive znak su njenog oštećenja. Posebice kada se ta bol proširi i na hodanje, ili se javlja u mirovanju. No, bol može biti praćena i drugim senzoričkim senzacijama, poput topline, peckanja, osjećaja zakočenosti i slično.
Za razliku od trauma ahilove tetive u kojima bolnost ima jasan početak unutar nekog naglog pokreta, doskoka, nespretnog koraka, udarca ili slično, koji je praćen oštrom boli, što opet može ukazivati na parcijalnu ili totalnu rupturu, bolnost i zadebljanje u tijeku tetive koji nastupaju postupno, u početku minimalnom bolnošću ili osjećajem zakočenosti, ukazuju na drugi proces, većinom kroničnog tipa, koji nastaje polako, da bi tek sazrijevanjem došao do potpuno razvijenog tendinitisa. Radi se o klasičnom sindromu prenaprezanja u kojemo poradi cijelog niza razloga nastaju mala oštećenja tetivnih niti, koji se tek na kraju zbrajaju, te čine veće oštećenje i osjetni bolni sindrom. S obzirom da se ahilova tetiva nalazi gotovo odmah ispod površine kože, moguće je palpirati i zadebljanje na mjestu oštećenja. Kako je ova tetiva uložena u svoju ovojnicu baš onako kako je sajla kočnice na bicikli uložena u svoj omotač, tako kod oštećenja tetive dolazi i do upale ovojnice kroz koju se tako zadebljala tetiva kreće. Kod tako sazrelog ahilovog tendinitisa uobičajeno pacijenti opisuju stalnu bolnost, koja se povremeno pojača ili biva praćena osjećajem topline, peckanja ili pečenja, te bolnosti u mirovanju. U nekim slučajevima može doći do širenja upalnog procesa na ostala tkiva, ili pak širenja bolnog stanja poradi lošeg rasporeda sila pri hodanju unutar samog stopala. Kako bolnost traje dugo, tako je i prirodno nastojanje da tijekom hodanja izbjegnemo pojavu bolova. To se može učiniti na način da se opterećenje u stopalu prenese na njegov vanjski ili unutarnji rub. Zbog svega toga nije rijetkost vidjeti pacijenta sa upalom ahilove tetive kod kojeg se bolnost proširila na potkoljenicu i stopalo.
Svaku bol u ahilovoj tetivi koja traje duže od tjedan dana (a nagle bolove izazvane traumom valja pregledati odmah) treba shvatiti ozbiljno i korektno zaliječiti. Iako postoje različita mišljenja u struci, u naštoj se praksi fizioterapija zasnovana primarno na laseru, ultrazvuku, manuelnim tehnikama liječenja, te adekvatnim vježbama pokazala najboljim izborom. Isto je tako u procesu liječenja važno procijeniti stanje na stopalu, te ako postoji tendencija spuštanja njegovih prirodnih svodova, iste valja korigirati adekvatnim ortopedskim ulošcima. Povišenja pod petu, a koja se preporučuju kod upala ahilovih tetiva mogu biti od pomoći u samom početku liječenja, jer skraćujući put ove tetive pri hodanju, posljedično smanjujući i bolnost. No, dugoročno mogu dodatno pojačati simptome.
Po završenom liječenju preporučamo pacijentima da redovito rade barem vježbe istezanja, kako bi prevenirali ponovnu pojavu iste ili slične simptomatologije. Nije na odmet pregledati obuću i orijentirati se na nošenje udobnijih i mekših varijanti.
U nešto manje od 10% pacijentata sa upalom ahilove tetive ne dolazti do poboljšanja primjenom već spomenutih metoda liječenja i postupaka. U tom slučaju, a ako je prethodsno sprovedena adekvatna fizioterapija, te nije donjela očekivano olakšanje, moguće je primjeniti i terapiju udarnim valom (ESWT). Operativni zahvati danas se čine iznimno rijetko.

Puknuće ahilove tetive

P: Prije tri mjeseca sam imao rupturu Ahilove tetive koja je tada i operirana. Nosio sam visoki gips 25 dana i još 25 dana niski gips. Nakon toga mi je prepisano mirovanje narednih 5 dana i tek onda se krenulo sa fizikalnom terapijom, koja je uključivala tretman ledom i grupne vježbe za jačanje noge. Nakon 10 tretmana isključuje se led i uvodi terapija magnetom i IFS. Otečenost noge, a naročito stopala je dosta smanjena, dobilo se i na pokretljivosti skočnog zgloba, ali ostala je neelastičnost Ahilove tetive, kontraktura koljena i kvadriceps je skraćen. Sve mi se čini da ovaj oporavak ide dosta sporo i preležerno, pa sam se odlučio potražiti dodatni savjet. Zanimalo bi me koliku ulogu bi imalo uvođenje tretmana ultrazvukom, i da li je po Vama vrijeme za veće opterećenje. Moram napomenuti da je postoperativi tijek bio uredan bez ikakvih komplikacija.

O: Ruptura ahilove tetive nije tako rijetka ozljeda. Srećom, lako ju je prepoznati, te se uspješno liječi operativnim spajanjem, nakon kojeg slijedi dosta dug postoperativni rehabilitacijski postupak.
Netom po operaciji, tetiva, zajeno sa pripadajućim skočnim zglovom stavlja se u mirovanje, bilo sadrenom logetom, gipsom ili u novije vrijeme plastičnim ortozama. U zavisnosti od tipa puknuća, kao i od tipa operativnog zahvata imobilizacija traje različito, ali rijetko kraće od 6 tjedana. Po skidanju imobilizacije i procjeni stanja slijedi fizioterapijski postupak. Uobičajeno on započinje obzirnim razgibavanjem, hladnim, ili toplo-hladnim procedurama, u kombinaciji sa elektroterapijom. Kasnije se nastavlja primjenom i ostalih fizioterapijskih metoda, poput ultrazvuka, masažnih i manipulativnih tehnika na samoj tetivi, kao i specifičnih vježbi za oslabljele mišiće potkoljenice, natkoljenice i stopala. Slijede propriocepstivne vježbe, a potom i agresivnije vježbe snage i istezanja. Konačni cilj je hodanje bez bolova, te povratak u normalni dnevni ritam. Uobičajeno tetiva ostaje trajno zadebljana. Ukupni oporavak traje između četiri i šest mjeseci.
Rehabilitacija sportaša poslije rupture ahilove tetive nešto je složenija, naročito u skakačkih sportova. Poseban problem zna predstavljati povratak pune pokretljivosti skočnog zgloba, a s njim i specifičnih fizičkih sposobnosti vezanih uz skok i doskok. Naročito valja imati na umu zglobnu hrskavicu, koja tijekom dugotrajnog mirovanja postaje osjetljiva na nagla fizička naprezanja. Osim toga, snaga mišića na cijelom ekstremitetu proporcionalno slabi, a sve poradi ograničenja oslonca na ozlijeđenu tetivu. Stoga oporavak ne završava nestankom bolova pri hodanju i laganom trčanju, već tek onda kada je cijeli ekstremitet u proporcionalnoj snazi i funkciji dovoljnoj za puno fizičko opterećenje u sportskom treningu ili natjecanju.
U samom početku rehabilitacije podlošci za petu mogu smanjiti bolnost i nelagodu kod hodanja. Kasnije, naprotiv, mogu predstavljati smetnju u potpunom oporavku. Prerano i preveliko opterećenje tijekom rehabilitacije, uobičajeno za samoliječenje, rijetko dovodi do ponovne rupture ahilove tetive, ali može voditi k neugodnim bolnim stanjima karakteriziranim upalom same tetive, njene ovojnice ili hvatišta za petnu kost, koja se teško i dugo liječe. Neadekvan postoperativni tretman prilikom kojeg je prisutno šepanje u dužem vremenskom periodu, također može potaknuti bolna stanja na tetivnim pripojima mišića nogu, kao i na razini zglobova kuka i koljena, te nešto rijeđe kralježnice. Stoga postoperativni rehabilitacijski postupak zaista valja sprovoditi u dogovoru i pod kontrolom fizioterapeuta.

Piriformis

P: Već nekoliko mjeseci (pa skoro i godinu dana, par mjeseci liječena raznim analgeticima) imam probleme iz lijevog bedra pa niz nogu, do stopala. Učinjen MSCT i MR i nalaz pokazuje diskus herniju. Učinjene razne fizioterapije, odlasci na akunpukturu, da bi nakon boravka prije mjesec dana u ortopedskoj bolnici Biogradu n/m nekoliko liječnika konstatiralo nakon nekih testova da mi probleme definitivno ne radi discus hernija već su mi dijagnosticirali piriformis sy. i prijedlog samo operativni zahvat. Odlazim na plivanje, radim neke vježbe istezanja, ali imam osjećaj da ti bolovi ništa ne jenjavaju. Na vašim stranicama sam pročitala da se to adekvatnim vježbama jednom sportašu saniralo u dva tjedna. Molim za Vaš savjet.

O: Piriformis sindrom ima identične simptome kao i diskus hernija. Upravo zbog toga on u većini slučajeva ostaje neprepoznat i liječi se kao simptomatska hernija diska.
Piriformis je mali mišić smješten duboko u debelom mesu (stražnjici), te je njegova funkcija vanjska rotacija kuka. Svoju "slavu" van stručnih krugova stekao je poradi činjenice da može uzrokovati uporan i tvrdokorni išijas. Naime, najveći živac u ljuskom tijelu po imenu ishiadicus (po kojem je i išijas dobio ime) prolazi upravo kroz sam mišić piriformis, te nastavlja svoje putovanje kroz nogu sve do stopala. Svoje korijene taj živac ima u donjem dijelu kralježnice, te su oni podložni pritisku kada se pojavi hernija u nekom od hrskavičnih diskusa u tom segmentu. Kada se pritisak dogodi, uobičajeno se bol širi od križa, kroz kuk, pa kroz nogu sve do stopala. Ako današnja napredna dijagnostika pokaže da diskus hernija uistinu postoji, tada i liječenje ide u smjeru smanjivanja pritiska na korjenove živca u samoj kralježnici. No, nije svaki išijas (bol kroz nogu) uzrokovan hernijom diska. Niti je hernija diska dokazana MR-om ili CT-om odmah i isključivi krivac za išijas. Postoje hernije diska koje ne uzrokuju bolove, niti druge simptome. Kao što postoje hernije koje su svojevremeno uzrokovale išijas, ali danas to ne čine. Dakle, osim hernijom, išijas može biti generiran i cijelim nizom drugih uzroka, od kojih je jedan sam mišić piriformis.
U koliko živac ishiadicus u svom prolasku kroz piriformis biva pritisunut, bilo zahvaljujući anatomskim specifičnostima, bilo izrazito agresivnim treningom ili fizičkim naporom, traumom ili dugotrajnim sjedenjem, naročito na tvrdoj podlozi, razviti će se pritisak na sam živac. Posljedični simptomi biti će vrlo nalik klasičnom išijasu. U koliko se pri pregledu utvrdi da je malo vjerojatno da sama hernija uzrokuje probleme, a velika vjerojatnost da je piriformis glavni krivac, slijedi liječenje, koje je rijetko kratko.
U kroničnih problema poput vašeg, u našoj se preksi dobrom pokazala duboka masaža samog piriformisa, ultrazvučna terapija, te pulsna magnetoterapija, u kombinaciji sa adekvatnim vježbama, naročito istezanja. Iako se sam pristup liječenja razlikuje od slučaja do slučaja, a naročito se razlikuju vježbe, koje valja modificirati individualno, a prema procjeni mišićnog statusa donjeg dijala leđa, trbuha, te mišićnih skupina donjeg ekstremiteta, rijetko terapija u kroničnih stanja traje kraće od 2 mjeseca. Cijeli cilj liječenja je opustiti spazam piriformisa, te poboljšati njegovu fleksibilnost, kao i fleksibilnost ostalih mišića vanjskih rotatora kuka, a to zna biti spor proces.
U koliko konzervativno liječenje ne uspije, vrijeme je za razmatranje kirurške opcije, koja uistinu mora biti zadnje rješenje. Iako do sada nisam imao prilike vidjeti pacijenta poslije kirurške sanacije piriformis sindroma, literatura govori da je zahvat relativno jednostavan, uspješnost zahvata dobra, ali poslijeoperativni oporavak nije kratak.

Još o pateli

P: Otprilike prije dva mjeseca, ortoped mi je ustanovio dijagnozu chondromalatio patellarum, rekao mi je da vjerojatno imam mikrofrakture na obje hrskavice. Prije no što me je pregledao, mjesec dana sam se mučila u bolovima jer moja doktorica opće prakse nije smatrala da je to "iole ozbiljno". Ono što me najviše brine je to da me ortoped nije poslao na nikakvu fizioterapiju, samo sam dobila trake za patelu. Ipak, fizioterapeutske vježbe radim jer imam prijateljicu koja mi ih je pokazala i uzimam tablete sa glukozaminom koje su mi u biljnoj ljekarni preporučili. Najviše od svega me brine povratak na treninge, s obzirom na to da treniram kung fu, gdje su koljena stalno pod opterećenjem i gdje moram biti spremna na nagle pokrete. Zanima me što bih još mogla uraditi da ubrzam i poboljšam svoj oporavak?

O: O patelarnim problemima u više sam navrata pisao na ovim stranicama. Ovom prilikom možda treba dodatno rasvjetliti jedan detalj. Što dakle činiti sa oštećenom patelarnom hrskavicom u sportaša? Jasno je već na prvo razmišljanje da isto oštećenje ligamenata, tetiva ili u ovom slučaju hrskavice, čini različite smetnje nesportašima i sportašima. Najjednostavnija analogija je ferarijev bolid u Formuli 1 i prosječan gradski automobil, recimo VW Polo. I dok nije od velike važnosti ima li Polo baš identično napumpane sve 4 gume, u ferarijevom bolidu to je od presudne važnosti. Pa ako je razlika u tlakovima tek minimalna, to se u zavoju može pokazati kobnim, a sve poradi velikih brzina i velikih sila koje djeluju na automobil tijekom vožnje. Za razliku, naš Polo u gradskoj vožnji neće niti osjetiti malo ispumpanu prednju lijevu gumu.
Analogija se sasvim korektno može primjeniti na patelu i njenu hrskavicu. Iako njena oštećenja u općoj populaciji nisu rijetka, ona razmjerno rijetko prave probleme. S druge strane, u sportu su ti problemi češći upravo poradi iznimnog fizičkog stresa koji se prenosi na tlo i donji ekstremitet upravo preko patele.
Ukratko, tri su najveća stresa koji se unutar spotskih aktivnosti događaju patelarnoj hrskavici- skokovi, duboki čučnjevi, te kick pokret nogom, tako specifičan za borilačke sportove. To ne znači da svaka od ovih kretnji neminovno oštećuje hrskavicu patele, no predstavlja za nju najveći stres. U konkretnom sučaju (kung fu) to su kick-ovi, naročito u prazno, ili pak prilikom udarca u vreću. Sva je prilika, da je upravo taj dio treninga i uzrokovao bolnost, a potom i nemogućnost bavljenja sportom. Iako bi trebalo učiniti pregled i procijeniti stanje na vašim koljenima, pa tek potom odrediti smijer terapije, općenito u pacijenata sa patelarnim problemima u borilačkim sportovima slijhedimo slijedeći terapijski obrazac:

  1. Fizioterapija. U koliko postoji bolnost pri pokretanju, tada je vjerojatno da će od velike pomoći biti metode poput lasera, ultrazvuka, pulsne magnetoterapije, te nekih manuelanih tehnika liječenja. Poveska je dobrodošla kao kratkotrajna pomoć, ali ne i kao metoda liječenja. Oko glukozamina i njegovog djelovanja nema suglasja u struci.
  2. Adekvatne vježbe. Ne postoje "vježbe za patelu". Postoje vježbe jačanja za slabe mišiće, vježbe istezanja za skraćene mišiće, vježbe propriocepcije za ubrzanje refleksnog mišićnog odgovora, vježbe izdržljivosti za kondiciju itd. Da bi smo znali koje vježbe preporučiti pacijentu, važno je procijenti mišićni status i po njemu sazdati individualni program.
  3. Modifikacija tehnike udarca nogom. Važno je zamoliti trenera da procijeni samu tehniku udarca nogom, te je modificira u smislu smanjenja stresa kod naglog opružanja koljena. U velikoj većini sportaša koji se bave borilačkim vještinama taj dio rehabilitacije, kada se učini kvalitetno, smanji ili ukloni mogućnost ponovnog ozljeđivanja.
  4. Prevencija. Kako se jednom oštećena hrskavica ne obnavlja, važno je trajno činiti adekvatnu prevenciju. Dvije su poluge najvažnije. Prva je svakako održavanje snage i fleksibilnosti mišića koji okružuju koljeno. Druga je odmjereno trenažno opterećenje, uz izbjegavanje onoga što Amerikanci nazivaju "Too much, too soon" ili u slobodnom prijevodu- preveliko fizičko opterećenje u kratkom vremenskom roku.

Vraćanje diska na mjesto

P: Da li postoji šansa vracanja na mjesto protuzije disca po tipu balginga segment L4-L5? Leđna muskulatura je dosta jaka.

O: Dinamički segment kralježnice sastoji se od dvije kosti (kralješaka) između kojih je umetnut hrskavični diskus. Taj diskus služi kao amortizer, a građen je od čvrstog vanjskog hrskavičnog omotača i meke unutarnje želatinozne mase. Slijedom cijelog niza procesa ili jednokratne traume moguć je nastanak deformacije diskusa i izbočenje mekog dijela kroz oslabljenu hrskavičnu ovojnicu u okolinu. Takvo izbočenje, a u zavisnosti od njegove veličine zovemo hernijom, bulgingom ili prolapsom. U koliko to izbočenje pritišće na meka tkiva, posebice na izlazište živca ili pak samu leđnu moždinu, ono može uzrokovati bolove. Kada bolovi nastupe, vrijeme je za dijagnostiku ili liječenje.
Na žalost, sintagma "iskočio mi je diskus" ili "iskliznuo je diskus" nisu posve točne, a predstavljaju opasnost pretpostavke da takvo "iskliznuće" ili "izbočenje" možemo sanirati prostim "vraćanjem na mjesto" nekim magičnim pokretom. Naročito je kiropraktika u tom smislu postala slavna. Na žalost, anatomija je neumoljiva i nema nikakve veze sa iskliznućem nekog mehaničkog dijela motora iz svog ležišta. Hrskavični diskus nije samo umetnut između dva kralješka puput salame između dvije fete kruha u sendviču. On je više poput sira u toplom sendviču- slijepljen za kralješke, ili još točnije srastao je za njih. Hernija nije tek pomak hrskavice u odnosu na kosti, već je ona deformacija same hrskavice, te ne može tek tako biti vraćena na mjesto. Upravo zato liječenje bolova uzrokovanih hernijom često nije niti jednostavno niti brzo.
Ukratko, liječenje ima tri svoje faze. U akutnoj fazi jakih bolova (ako je prisutna) zaista je poželjno kraće mirovanje, te eventualno lijekovi protiv bolova. U subakutnoj fazi nastojimo dalje smanjiti ukupnu bolnost bilo metodama fizioterapije, bilo manuelnim liječenjem, unutar kojeg je kiropraktika najpoznatiji dio. Iako se kod zvučnih efekata kiropraktičkog zahvata, koji mogu ponekad biti praćeni instant olakšanjem može činiti da je sve "vraćeno na mjesto", u stvarnosti to nije tako. Mali međupomaci između kralježaka i njihovih zglobova mogu minimalno povećati prostor kroz koji prolazi živac i na taj način smanjiti pritisak na njega. No hernija je i poslije takvog zahvata tamo gdje je bila.
Treća faza liječenja započinje po potpunom smirivaju bolova, a sastoji se od adekvatnog i redovitog vježbanja. No, vježbanje ne uključuje samo snagu mišića leđa i trbuha, naprotiv. Valja razumjeti da je donji dio leđa mjesto loma gotovo svih sila koje djeluju na tijelo. Tako je razmjerna snaga svih tjelesnih mišića potrebna da bi se ukupno smanjio stres na taj tjelesni segment. Posebice se to odnosi na mišiće nogu, koji stabiliziraju zdjelicu, a time i cijelu kralježnicu. Manje stresa na lumbalni dio, znači i manji rizik od nastanka hernije, kao i manji rizik da već prisutna hernija stvara probleme.
Istina je da se u određenim slučajevima hernija, dakle izbočenje mekog dijela diskusa u okolinu može djelomično povući. Uobičajeno se to događa spontano tijekom vremena, ili kao rezultat dobro sprovedenog liječenja. Gotovo nikada ne dolazi do potpunog nestanka hernije.
Izrazito velike hernije diska, koje snažno pritišću leđnu moždinu i živce valja operirati. I poslije operacije potrebno je održavati mišiće snažnima, a kako bi se spriječio ponovni povratak bolova, ili hernijacija nekog drugog diska u bližoj ili daljoj okolini.

Problemi s laktom

P: U šestom mjesecu prošle godine počeo sam osječati bol u desnom laktu kod igranja tenisa. Ta bol je vremenom postajala sve jača i jača dok nisam shvatio da sam dobio teniski i golferski lakat. Pošto mi je prijatelj fizioterapeut, te imam dosta prijatelja vrhunskih sportaša reprezentativaca koji su se s istim problemom već suočili saslušao sam neke njihove savjete te više puta dnevno hladio lakat ledom, lagano masirao voltaren gelom... kada se malo smirilo počeo sam istezati misice podlaktice, te sam cijeli taj period od nekih četri mjeseca praktički mirovao i bio bez ikakvih sportskih aktivnosti. Bolovi su nestali i ja sam opet počeo u desetom mjesecu pomalo igrati tenis da bi mi se evo sve opet vratilo (bol u vanjskom i unutarnjem dijelu lakta). Posto sam izraziti ljubitelj i igrač tenisa te bivši aktivni sportaš, a trenutno dosta zauzet poslovnim obavezama zamolio bih vas za savjet... Kako najbrže zalječiti ovo "uporno čudo" na laktu? Jer mi je počelo smetati i u nekim normalnim aktivnostima na poslu kao što je rad na kompjuteru. Na vašim sam stranicama pročitao o terapijama udarnim valom, pa me zanima bi li mi to preporučili, s time da do sada nemam službenu lječničku dijagnozu za ovu bolest, mada su me neki lječnici ortopedi pregledali i rekli mi da se radi o teniskom laktu i golferskom laktu.

O: Sindromi prenaprezanja, poput tzv. "golf" i "tenis" lakta rijetko su jednostavi za liječenje. Naime, radi se o zbroju malih oštećenja, tzv. mikrotrauma na tetivi, koje tek nakon određenog vremena uzrokuju upalu, odnosno veće oštećenje iste te tetive. Samo se liječenje sastoji primarno od fizioterapije i to sa naglaskom na ultrazvuk, laser, te elektroterapiju uz vježbe istezanja. U koliko takav pristup ne urodi plodom, tada se može primjeniti i terapija udarnim valom, kod koje fokusiranim zvučnim impulsima pokrećemo prirodni proces cijeljenja. Lijekovi protiv bolova, kao i nesteroidni protuupalni lijekovi mogu biti tek kratkotrajno rješenje. No, ono što je mnogo važnije u vašem, kao i u sličnim slučajevima jest otkriti uzrok bolnog stanja. Kao što i ime te skupine oboljenja govori, riječ je o sindromima prenaprezanja, što će reći da su sile u okolini lakta pri igranju tenisa veće od sposobnosti tkiva da ih amortizira, te brzine oporavka u njima. Moguće je da je sam reket neadekvatan, ili vam ne odgovara, te ga valja promjeniti. Moguće je, isto tako, da je vaša tehnika udarca loptice u igri loša. Dalje, nije rijetkost da određena slabost mišića ramenog obruča doprinosi većem stresu lakta na način da mišići lakta kompenziraju slabost ramena, što ne mogu činiti u nedogled. Kod nekih je pasioniranih igrača tenisa riječ naprosto u pretjerivanju sa samim tenisom, pa nije rijetkost da dnevno provedu na terenu i više sati. Poseban problem zna predstavljati i nedostatak zagrijavanja i razgibavanja prije tenisa, kao i istezanja poslije njega. Nedostatak adekvatne fizičke kondicije dobrinostiti će pak ranoj pojavi umora, a za posljedicu može imati i promjenu tehnike udarca, te potom i preopterećenje mišića u okolini lakta.
Kao što je vidljivo iz ovog kratkog pregleda najčešćih uzroka razvoja bolnih stanja u laktu kod rekreativnih tenisača, rješenje problema nije samo u terapiji. Ona, naravno, može i treba smanjiti ili ukoniti simptome, no prava i trajna sanacija stanja, uz prevenciju ponovne pojave boli zahtjeva pravu i kvalitetnu brigu o vlastitu tijelu, kao i brigu o provođenju osnovnih pravila u trenažnom procesu. Upravo nedostatak te i takve brige doprinosi razvoju kroničnih bolnih stanja, koja se u konačnici liječe teško i dugo.

Brušenje hrskavice

P: Nakon što sam na vašoj stranici vidio članak o problemima patele odlučio sam vam se obratiti sa nekoliko pitanja, pošto i sam imam problema sa koljenom. Ortoped koji mi je pregledao koljeno dijagnosticirao mi je chondromalatia patellae na oba koljena. Predložio je liječenje operativnim putem, pošto problem postoji već duže vrijeme a uobičajene metode su pokazivale privremeno poboljšanje. Koliko sam mogao shvatiti radi se o artroskopskom zahvatu kod kojeg se "brije" tj. čisti hrskavična površina patele. Nakon zahvata provodi se fizikalna terapija uz injekcije Hyalgan-a. Doktor je iskazao velik entuzijazam glede samog zahvata i njegovog uspjeha. Zanima me dali imate kakva iskustva sa pacijentima nakon ovakvog zahvata tj. da li i koliko im se stanje poboljšalo? Koliko su djelotvorne injekcije hijalurona i koliko dugo traje poboljšanje.

O: "Shaver" kako kolokvijalno u struci znamo nazivati zahvat brušenja neravnina na zglobnoj hrskavici, u ovom slučaju pateli, rutinski je zahvat koji se izvodi metodom artroskopije. Postoperativni oporavak relativno je brz, te traje dva do tri mjeseca, a uključuje metode fizioterapije i kinezioterapije. Pitanje uspješnosti samog zahvata (u smislu zadovoljstva samog pacijenta i ukupnog smanjenja simptomatologije) još je tema o kojoj se živo raspravlja u struci. Studije koje su meni dostupne govore kako je nešto više od dvije trećine operiranih pacijenata zadovoljno stanjem poslije ovog operativnog zahvata i adekvatno sprovedene fizioterapije, što odgovara i iskustvu koje imamo u Scipionu. No važno je napomenuti dvije stvari. Prva je ta da ste do sada pokušao sanirati stanje konzervativnim metodama, ali bez uspjeha, što je prvi preduvjet za izvođenje ovog zahvata. Druga je vaše razumjevanje činjenice da poslije operativnog zahvata morate trajno održavati mišićnu snagu, izdržljivost, te refleksne reakcije koljena vježbanjem, jer ćete jedino na taj način osigurati trajno odsustvo simptoma.
O injekcijama Hyaliuronske kiseline već sam pisao na ovim stranicama. Valja tek napomenuti da je to još uvijek kontroverzna metoda u smislu da nije do kraja dokazano njeno pozitivno djelovanje na oporavak tkiva i smanjivanje simptomatologije kod svih hrskavičnih oštećenja. Ipak, kako studije govore da pri toj metodi nema neželjenih popratnih pojava, možda je dobro poslušati savjet liječnika i primjeniti ih u vašem slučaju.
Od velike je važnosti kod svih operativnih zahvata na zglobovima, a naročito onima na hrskavici, razumjeti da oni rijetko rješavaju sve probleme koje muče pacijenta, te da ne predstavljaju kraj brige o ozlijeđenom dijelu tijela. Naprotiv, briga o stanju zgloba i okolnih mišića ovdje tek počinje. Mnoge studije, ali i iskustvo fizioterapeuta i ortopeda govori kako je redovita fizička aktivnost važna u očuvanju funkcije zgloba, kako zdravog, tako o onih već načetih nekim degenerativnim procesom. Posebice se to odnosi na hrskavicu, čija je prehrana i dobivanje dovoljne količine kisika vezano upravo za pokret. Naime, zglobna je hrskavica poput spužve. Ona tvari potrebne za svoju funkciju ne dobiva iz krvi, već ih upija iz zglobne tekućine i to tako da ju kretnje pritišću i opuštaju, omogučujući cirkulaciju zglobne tekućine, a na taj način i njenu prehranu. Mirovanje, stoga, nije stanje u kojemu će se hrskavica osjećati najbolje, naprotiv. Upravo iz ove činjenice vidljivo je koliko pogrešna može biti "štednja" zglobova uz nastojanje da se smanjenim kretanjem uspore degenerativni procesi. Imobilizacija i mirovanje trebaju biti sastavni dio liječenja, primjenjeni kada postoji stvarna potreba za njih, te biti što je kraći mogući.

Udarac u potkoljenicu

P: Dobio sam udarac igrajući nogomet u m. tibialis anterior (prednji dio potkoljenice) dok mi je noga bila u zraku. Otrčao sam još taj napad i stao, a zatim je usljedila jaka bol kroz cijeli misic i u zglobu. Nakon udarca noga mi uopće nije natekla. Radi se o ljevoj nozi. Nakon povrede išao sam slikat nogu u bolnicu jer me bolilo i mislio sam da mi je slomljena noga. Utvrđeno je da mi kost nije niti nacikla. Pošto sam morao ići na faks ja sam šepao i nakon 3 dana probudio sam se s bolovima u zglobu. čak me ahilova tetiva bolila. Prvi put sam se susreo s ovakvom ozljedom pa sam skroz zbunjen. Prvi dan sam popio volltaren forte i pomogao mi je tako da mi je nestala bol i onda sam mislio da smijem šepat. Tako da sam nakon ponovne pojave boli (ovaj put samo u zglobu) ponovo popio voltaren i namazao nogu hepatrombinom i napravio bandažu. Sad mi je lakše i pokušavam doći do štaka, jer ne mogu više skakutat na desnoj nozi po kući. čini mi se kao da imam upalu tetiva. Doktor mi je rekao da su mi vjerojatno malo popucala mišićna vlakna. Koliko bi mi mogao trajati oporavak? da li ću trebat radit vježbe prije nego ponovo počnem igrat nogomet?

O: Udarci u prednji dio potkoljenice nisu rijetki, naročito u nogometu. Upravo zato profesionalni nogometaši ispod štucni nose štitnike za taj dio tijela. Najčešće strada pokosnica goljenične kosti, koja sa nalazi odmah ispod površine kože. Udarac u nju izaziva upalu, otok, bolove, a ponakad i trajno zadebljanje kosti na mjestu udarca. U rijetkih i izrazito snažnih udaraca pod posebno nepovoljnim kutem sama kost može puknuti. U koliko RTG snimka isključi tu mogućnost, tada preostaje druga moguća posljedica udaraca u potkoljenicu - nagnječenje mišića. U koliko je riječ, kao u vašem slučaju, o nagnječenju mišića prednjeg dijela potkoljenice, tada znači da će svaki pokušaj podizanja stopala od podloge uzrokovati bolnost. Ako je, uz sve to nemoguće detektirati otok, reći ćemo da je nagnječenje minimalno i da ne zahtjeva liječenja, osim tek malo strpljenja, elastičnu povesku oko potkoljenice, koja će smanjiti bolove i olakšati hodanje, te eventualno kakav lijek protiv bolova. Kreme protiv bolova ili za bolju resorpciju hematoma su poželjne, iako ne i obavezne. S obzirom da ste učinili sve što je trebalo, kako to da još uvijek imate bolove koji priječe normalno hodanje? Štaviše, kako to da su bolovi locirani u predjelu stopala, skočnog zgloba i ahilove tetive? Razlog tome, barem iz vašeg opisa, dijelom je u načinu na koji je ozljeda nastala. Udarac u potkoljenicu dok je noga u zraku, dakle bez kontakta s podlogom, gotovo u pravilu izaziva trzaj stopala, što u konačnici može dovesti do manjeg stresa na razini tetiva ili zglobne hrskavice. Takva ozljeda može izazivati bolove odmah po udarcu, ali i nekoliko dana poslije njega. U koliko je pri udarcu u potkoljenicu pukla kakva krvna žila, i formirao se hematom u mišiću, tada će ga sila gravitacije povući sve do stopala. Ako je hematom vidljiv u okolini skočnog zgloba, tada je vjerojatno on i uzrok sadašnjih bolova. Treći mogući krivac za bolove kakve opisujete može biti i samo šepanje. S obzirom na raspored sila u skočnom zglobu kod šepanja, stres koji ono proizvodi na mekim tkivima stopala, a naročito ahilovoj tetivi, također može prouzročiti bolnost.
Bandaža je od pomoći, kao i tableta protiv bolova. No, u koliko bolovi, zajedno sa šepanjem ne prođu u slijedećih nekoliko dana, vrijeme je da posjetite fizioterapeuta. Detekcija pravog uzroka bolnosti odrediti će tada i najbolji način sanacije ove neugodne, iako ne i jako opasne ozljede.

Vježbe za skoliozu

P: Možete li pokazati pomoću slika vježbe za skoliozu?

O: Pitanja poput ovoga vrlo su česta i pristiže ih nekoliko tjedno putem e-mail-a. No, odgovor je gotovo u pravilu isti- nije moguće preporučiti kvalitetan program vježbi za jedno oboljenje putem maila, fotografija, usmenim opisom ili na neki drugi impersonalni način. Postoje 3 razloga za to.
Prvi je razlog činjenica da bez pregleda i uvida u medicinsku dokumentaciju nije moguće procjeniti koji i kakav oblik oboljenja imate, a u vašem konkretnom slučaju kakva je i koliko uznapredovala skolioza, koliko vam je godina, kakvo je vaše opće fizičko stanje, imate li bolove kao posljedicu skolioze, te cijeli niz drugih pitanja na koja valja odgovoriti prije no što se sastavi program vježbi dobar upravo za vas.
Drugi je razlog taj da je u medicini u pravilu razlika između otrova i lijeka samo u dozi, što će reći da će previše lijeka škoditi, premalo neće polučiti terapijsko djelovanje, a samo dobra doza biti će vam od koristi. Slično je i sa vježbanjem u svhu liječenja. Opterećenje unutar njega mora biti prilagođeno vama, a ne dijagnozi.
Treći razlog odnosi se na specifičnost samog vježbanja kao metode liječenja. I dok je kod antibiotika dovoljno da znate koliko tableta i u kojem vremenskom razmaku trebate uzimati, ne bi ste li izliječili bakterijsku infekciju, u vježbanju postoje i druga pravila koja treba slijediti, a kako bi ste od tog vježbanja imali koristi. To znači da pravilno vježbanje valja praktično naučiti pod vodstvom fizioterapeuta, a to nije moguće putem fotografija, knjiga ili surfajući internetom.
Stoga vam preporučam da se prepustite u ruke iskusnom fizioterapeutu koji će osmisliti program vježbi za vas, naučiti vas pravilno ga izvoditi, te potom progresivno mijenjati vježbe i povećavati opterećenja slijedeći odgovor vašeg tijela na primjenjenu terapiju.

Vratobolja i jastuk

P: Molio bih Vas za savjet. Imam 26 g. iprije jedno mjesec dana me je stalno počeo boliti vrat, strašno je bio ukočen i nisam mogao ga nagnuti unatrag. Vježbe i plivanje su malo pomogli, ali uvijek bi se sve nakon spavanja vratilo na staro. Prije desetak dana sam počeo spavati bez jastuka na leđima i pomoglo je, ali bilo kakav jastuk pod vratom mi je neugodan kad polegnem glavu, posebno . na stražnjoj strani i to gornjoj vrata, i na tom okolnom području lubanje, kao da je to otečeno, bolno mjesto. A ako spavam na boku, vrat ne boli, al mi se sve u gornjem dijelu leđa ukoči između lopatica i to mi pritišće na vrat i opet boli. Jedino spavanje na leđima bez jastuka mi ne smeta. jer onda ništa ne pritišće na vrat i donji stražnji dio lubanje. Što da radim? Dugo učim, pa i gledam televiziju i na kompjutoru sam puno, uz malo vježbanja, pa znam da je to uzrok-ali kako da opet mogu spavati a da oslonim vrat na jastuk, jer mi je to bolno, čak i na kraće vrijeme- npr. ne mogu se leći ni na sat vremena tako, jednostavno mi je neugodno. da li smijem spavati na trbuhu, ili da nastavim bez jastuka. Znam da mi je doktorica prije par godina rekla da trebam spavat na anatomskom jastuku, jer sam tad imao iskočenu tetivu onu po sredini vrata, i sad je tako, a tad sam imao i ukočenu podlakticu lijeve ruke, i gubitak osjeta u vrhu zadnja dva prsta te ruke-kad sam počeo spavati na dobrom jastuku problem je nestao, a sada ne mogu leći ni na leđa ni na bok s jastukom?

O: Od velike je važnosti učiniti kvalitetnu dijagnostiku. Prije svega RTG vrata, koji će pokazati stanje na vašim kostima, te procese koji su na njima aktivni. Potom sliedi i fizikalni pregled, koji će pokazati stanje na mišićima koji okružuju vrat i rameni obruč, te njihove nedostatke. Nakon svega toga treba uslijediti adekvatan fizioterapijski tretman, koji će između ostalog uključivati i vježbe za sanaciju postojećeg stanja, a kasnije i za njegovo održavanje. Sve ostalo, poput "anatomskih" jastuka, spavanja u određenim položajima i slično su samo pomoćna sredstva, a nikako kvalitetno liječenje i tek će odgoditi ponovnu pojavu istih problema na kraće ili duže vrijeme.

Luksacija patele

P: Treniram karate vec duzi niz godina i zadobio sam tesku povredu kolena iskocila mi je casica i popucali su mi ligamenti kojipovezuju casicu,kada sam otisao kod doktora na pregled on mi je
izvadio ogromnu kolicinu krvi iz kolena,zatim mi je stavo gips koji sam nosio sedam dana a sada noslim langetu.pa sta mi vi mozete reci uvezi ovoga.

O: Iščašenje, odnosno luksacija patele, ili "čašice" ozbiljna je i ne tako rijetka ozljeda. Ona ima dvije svoje komponente. Prva je svakako ozljeda i puknuće pripadajućih ligamenata, a potom i manje ili veće oštećenje hrskavice koje se u tom trenutku dogodi. Oba ova segmenta valja imati na umu prilikom liječenja, a ono sesastoji od tri dijela.
Prvi dio je mirovanje, sa ili bez imobilizacije. U vašem je slučaju primjenjen prvo gips, a potom i longeta. Nakon njenog skidanja slijedi drugi dio terapije, a uključuje fizioterapiju, kako bi se smanjila bol i dodatno pomoglo oporavku oštećenih tkiva. Nakon otprilike dva tjedna i postizanja pune pokretljivosti koljena slijedi treći dio terapije, koji zovemo funkcionalno liječenje. U njemu je cilj povratiti sve funkcije koljena, te ojačati mišiće koji ga okružuju, a kako bi ono moglo podnjeti sav stres koji se događa prilikom udarca nogom u sportu kojim se bavite. To je ujedno i najvažniji dio ukupnog liječenja i upravo o njemu ovisi hoće li koljeno u bližoj i daljoj budućnosti biti stabilno, ili će se razviti tzv. luksabilna patela. To stanje karakteriziraju rijeđa ili češća "izlijetanja" čašice iz njenog ležišta, te je ono posve je nespojivo sa bavljenjem bilo kakvim intenzivnim sportom i zahtjeva operaciju. Kako bi ste to izbjegli, valja se prepustiti u ruke stručnom sportskom fizioterapeutu koji će isplanirati, a kasnije i voditi cijeli proces oporavka do pune sposobnosti za cjelokupni trenažni proces. Od ozljede do povratka u sport uobičajeno treba proći oko tri mjeseca.

Nogometaš i bolna prepona

P: Imam 23 godine. Nogomet sam počeo trenirati dosta kasno, sa 15 godina. Nakon 3 godine priključio sam se seniorskoj ekipi sa kojom sam trenirao. Na pripremema sam se povrijedio od čega se još nisam oporavio, a to je već 4 godine. Treninzi su bili iscrpljujući, dva puta dnevno, najčešće ujutro teretana, poslijepodne trčanje. Pošto se snijeg tek otopio, blato je bilo veliko što je zahtijevalo još više napora, a vjerujem da se i moja ozljeda dogodila upravo zbog toga. To se desilo kod trčanja pri promjeni smjera. Pri trčanju kada sam vadio nogu iz blata ( koje je bilo do gležnja ), a nogu nisam podizao mišićima noge nego iz kuka, nešto me snažno presjeklo u tijelu ispod sjedne kosti. Bol je bila ogromna, ali sam nastavio svakodnevno trenirati što zbog neznanja o ozbiljnosti povrede, a što zbog nezgodnog mjesta. Nakon nekoliko mjeseci došlo je do upale prepona i mišića trbuha koja je bila strašna, nisam mogao podignuti lijevu nogu. Išao sam mnogim doktorima koji mi nisu uspijeli pomoći. Jedan od njih mi je pronašao bruh koji sam operirao. Sada više nemam tako jake bolove u trbuhu, ali imam još uvijek u lijevoj preponi i na mjestu gdje je ozljeda prvotno nastala. Išao sam na scintigrafiju pa ću vam napisati što mi piše u nalazu:"Na statičkim snimkama zdjelice i natkoljenica učinjenim u nekoliko projekcija intenzivnije nakupljanje RI registrira se u projekciji simfize lijevo, također se naznačeno intenzivnije prikazuje i medijalni dio ramus superior osis pubis lijevo, ne isključuje se niti naznačeno intenzivniji prikaz vrlo diskretan dijelova ramus inferior osis pubis lijevo. Naznačena intenzivnija koštana pregradnja u navedenom dijelu zdjelice lijevo- najizraženije za područje simfize; obzirom na anamnestičke podatke u obzir d.d. dolazi osteitis pubis ( moguće zbog kroničnog stresa aduktora ). Volio bih kada bi mi odgovorili što da radim i da li ima ikakve nade za oporavak. Puno Vam hvala.

O: Kako u mailu kojim ste poslali svoj upit niste naveli i kotakt mail na koji bih vam pogao dostaviti odgovor, on stiže ovim putem, uz nadu da će na kraju doći i do vas.
Scintigrafski nalaz upućuje na upalni proces u predjelu hvatišta mišića primicača (adduktora) lijeve strane, kao i mogući osteitis pubis. To stanje u nogometaša nije tako rijetko, ali se zato liječi dosta teško, a uspješnost liječenja zavisi kako od tipa primjenjene terapije, tko i od upornosti samog sportaša.
Liječenje kroničnog stanja na hvatištima adduktorne mišićne skupine sastoji se od dva dijela. Prvi je fizioterapija kojom se nastoji smanjiti primarna bol i eventualno prisutni upalni proces koji priječi normalno pokretanje noge. U isto vrijeme započinje se sa vježbanjem kojemu je cilj uspostaviti normalne odnose snage i fleksibilnosti u cijelom mišićnom spletu koji okružuje kuk, natkoljenicu i donji dio leđa i trbuha. Taj se program vježbanja kreira na osnovu adekvatnog pregleda kojemu je cilj ustanoviti nedostatke na tim mišićnim speltovima, periodički se mijenja, te se opterećenja postupno povećavaju. Takav kompleksni terapijski proces neizostavno mora voditi za to osposobljen sportski fizioterapeut, a kasnije i kondicioni trener. U ovoj fazi nije moguće samoliječenje, niti su od koristi parcijalni pokušaji pomoći poput lijekova, promjene treninga, izolirane fizioterapije i tome slično. Stoga, a u koliko se i dalje namjeravate baviti nogometom, pa makar i rekreativno, preporučam vam da svoj oporavak prepustite u ruke stručnom kolegi u svojoj okolini. Morate znati i to da ukupno liječenje može potrajati i više mjeseci do situacije u kojoj ćete biti u mogućnosti trčati, sprintati i šutirati loptu bez bolova.

Skolioza i pilates

P: Ja sam 22-godisnja djevojka i procitah Vas clanak o skoliozi u Burzi. Pa posto nikako ne uspjevam da saznam koje vjezbe za skoliozu (pored propisanih, 10-minutnih, za koje ste u pravu da su jednolicne, i koje redovno primjenjujem vec mjesec dana svakodnevno) smijem raditi, ponadah se da cu mozda od Vas dobiti savjet. Naime, prije dijagnoze S-skolioze ja sam isla na aerobik i Pilates (za koji ste sigurno culi, ali fizioterapeut koji mi je propisao vjezbe nije). I to mi je jako prijalo i oslobodilo me malih bolova koje sam, kao studentkinja koja dosta sjedi svakodnevno, bila pocela da osjecam. Ali sad su me uplasili i ne znam koje od tih vjezbi smijem raditi vise... A osjecam jaku poterbu za nekom vrstom fizicke aktivnosti. Na internetu saznajem da Pilates metod moze biti efikasan u lijecenju skolioze, ali uz savjete sa svojim fizioterapeutom; a meni, kao sto cujete, on ne moze pomoci. Ja bih rado nastavila sa Pilatesom, u jednom fitness centru, ali bih radila samo one vjezbe koje smijem... Bila bih Vam veoma zahvalna ako bi ste mi odgovorili sta nikako ne smijem raditi, i ako neke vjezbe smijem (a nadam se da ih ima)... Skolioza nije preko 30stepeni, mozda cak ni 20 (ni to mi nisu izmjerili); u torakalnom dijelu je u desnu stranu, a u lumbalnom u lijevu krivina (ispupcenje).

O: Dakle, činjenica je da vi imate 22 godine i da je proces napredovanja skolioze već davno završio. To što ne znate točno koliko je stupnjeva iskrivljenje vaše kralježnice otežava davanje konkretnog savjeta, ipak...
Posve je besmisleno ograničavati vašu fizičku aktivnost na nekoliko blagih korektivnih vježbi (po mojem mišljenju). Te vježbe uobičajeno su okrenute slaboj tonifikaciji mišića, te eventulano istezanju. U svakodnevnom životu, kralježnica je izložena neusporedivo većim opterećenjima, čak kod tako jednostavnih aktivnosti poput hodanja, vožnje u automobilu ili autobusu, te nošenju najlon vrećica iz dućana. Stoga sam stava da mišiće koji stabiliziraju kralježnicu treba čak agresivnije jačati kod ljudi koji imaju skoliozu u odnosu na one koji ju nemaju. Štaviše, mnogi se moji pacijenti sa skoliozom rekreativno ili čak profesionalno bave sportovima poput atletike, košarke, rukometa, odbojke, kao što i rekreativno pohode teretanu, te su kroz adekvatnu fizičku aktivnost ostali bez bolova i drugih nelagodnih aspekata skolioze. U nekih je adolescenata taj pristup pridonio smanjenju, a niti kod jednog povećanju skolioze. Dalje, danas čak i u djece koja su u rastu i imaju skoliozu u napredovanju, savjetujemo bavljenje sportom uz tek poneka i rijetka ograničenja. Zbog svega toga, sasvim mi je nejasno poradi čega vam je kolega zabranio odlaske na pilates. U koliko skolioza kod vas ne prelazi 30st po Kobb-u, te ako ste dobrog općeg fizičkog zdravlja, nema prepreka za redovito vježbanje pilatesa, joge, tai-chi-ja ili nečeg sličnog. Ako pak želite intenzivniju fizičku aktivnost ili kakav konkretan sport, savjetujte se sa sportskim fizioterapeutom u vašoj okolini.

Opravak poslije plastike ACL-a

P: Imam 23 godine i prije 5 mj. operirano mi je lijevo koljeno odnosno radjena mi je OP/Plastica lig.crutiati ant.genus l.sin.sec.Keneth Jones Sutturae menisci med.genus. Nakon provedenih svih terapija i rehabilitacija, moje koljeno i dalje nije u punoj fleksiji, javljaju mi se bolovi unutar samog koljena, malo više s stražnje strane. Inače sam sportaš i bavim se košarkom, sada kada bi trebao trenirati i jačati mišiće i početi lagano trčati, skakati s vijačom itd., meni to bol ne dozvoljava, što ja jako dobro trpim s obzirom da ja sve navedeno radim svakodnevno. Znači jako dobro sam informiran o oporavku takve ozlijede i nisam niti u jednom trenutku pretjerivao s vježbama zato me čudi zašto još uvijek ne mogu savinuti koljeno i zašto me ono još uvijek boli i naotiće kod vježbanja? Da li je možda u pitanju nešto ozbiljnije, jer sanacija ove ozlijede traje od 5-6 mj. po nekakvim mjerilima, a ja ne mislim da se može desiti nekakvo čudo u slijedećih mjesec dana...

O: Rehabilitacija poslije plastike prednje ukrižene sveze sve je prije no matematičko i mehaničko pitanje. Iako postoji općeprihvaćena šablona o tome što i kakvo opterećenje treba činiti svaki tjedan po operaciji, iz iskustva vam mogu reći da u nešto manje od dvadeset godina fizioterapeutskog staža još nisam uspio učiniti dvije jednake rehabilitacije u dva različita sportaša.
U vašem konkretnom slučaju nemogućnost potpune fleksije predstavlja prvi problem i treba biti saniran do kraja. Bez njega trčanje, skokovi i nagle promjene pravca preopterečivati će koljeno, te će ono boljeti i oticati. Drugi problem je sam povratak u punu sportsku aktivnost. On mora biti odmjeren i stručno vođen, jer nije samo pitanje možete li vi potpuno saviti koljeno i imate li u mišićima te noge dovoljno snage, već i kakva je brzina reakcije tih mišića, kao i dosljedno poštivanje polaganog povratka puno trenažno opterećenje.
Stoga vam preporučam da u svojoj okolini pronađete stručnog sportskog fizioterapeuta, te njemu prepustite vođenje cijelog postupka.

Ozljeda bicepsa

P: Imam pitanje u svezi ozljede u teretani i bio bih veoma zahvalan na savjetu! Iako sam potrazio pomoc i savjet kod doktora uvjeren sam da je dijagnoza netocna. Gotovo sam siguran da se radi o ozljedi hvatista bicepsa jer imam bol na unutarnjoj strani podlaktice, odmah ispod predjela gdje se lakat pregiba (dakle hvatiste duge glave bicepsa). Palpacijom na to podrucje osjeca se bol niskog inteziteta. Bol je izrazenija ako se uz palpaciju istovremeno i rotira saka. Ipak najizrazenija bol se javlja istezanjem tetiva bicepsa. Bol obuhvaca obje ruke no izrazenija je na lijevoj ruci! Ozljeda je nastala prije godinu i pol kada sam zapoceo s jakim treningom nakon duge pauze vjezbanja. Radio sam biceps pregib s velikom tezinom. Nakon treninga slijedila je upala misica koja je trajala 10-ak dana. Ruke nije bilo moguce ispraviti vise od 110 stupnjeva. Tetive su bile veoma bolne. Nakon 10 ak dana bol je postupno nestala i nastavio sam s vjezbanjem. Nakon nekoliko mjeseci prekinuo sam vjezbanjem i bol se od tada spontano javlja u stanju mirovanja a u obliku "probadanja" i "pulsiranja", za promjena vremena. Takodjer kada se duze nosi teret s ispravljenim rukama, gdje opterecenje pada na prste sake, nastaje bol niskog inteziteta koja razgibavanjem ubrzo nestaje. Istezanjem bicepsa nekoliko minuta u polozaju kao na slici ( http://www.exrx.net/Stretches/Biceps/Lying.html ) javlja se bol nesto jacega inteziteta koja se povlaci za nekoliko minuta! Bol ne osjecam prilikom izvodjenja biceps pregiba, prilkom rada na lat masini niti bilo kojoj vjezbi u teretani koja ukljucuje biceps! Dakle samo kada su ruke duze vremena u najispravljenjem polazaju istegnute ! Ova ozljeda me vec dugo prati, nikako da nestane i pomalo prelazi u nocnu moru. Interesira me kako pristupiti lijecenju i kakva je prognoza ozljede?

O: Iz vašeg opisa simptoma, kao i načina nastanka bolnog stanja nije moguće sa sigurnošću reći o ozljedi kojeg dijela mekih tkiva se radi. Ipak, vjerojatno je riječ o sindromu prenaprezanja zajedničkog hvatišta mišića pregibača šake sa unutarnje strane lakta, poznatijeg po kolokvijalnom nazivu "golf lakat" ili preciznije- medijalni epikondilitis. Upravo taj mišićni splet pomaže bicepsu pri vježbi pregibanja lakta i nije neuobičajeno da se on ozljedi pri vježbama za snagu bicepsa. Štaviše, vježba istezanja za biceps, čiji ste link poslali, isteže i mišiće pregibače šake, pa je vjerojatno da se bol u njima i javlja kao rezultat tog istezanja. Nošenje tereta u rukama, ispruženih laktova (ali savijenih prstiju), isto tako govori u prilog ovdje postavljenoj pretpostavki. A kako je od primarne ozljede do danas prošlo godinu ili više dana, za vjerovati je da je sam proces prešao u kronično stanje.
Sve u svemu, preporučam vam da posjetite stručnog fizioterapeuta, po mogućnosti sportske provinijencije, koji će do kraja dijagnosticirati postojeće stanje, te ga potom adekvatno i liječiti. Liječenje uobičajeno obuhvaća ultrazvuk, laser, eventualno akupresuru ili specifične masažne tehnike, te svakako vježbe istezanja i jačanja. Ukupno liječenje može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, a sve u zavisnosti od stanja upalnog procesa, tipa primjenjene terapije, te nekih individualnih karakteristika.

Fraktura patele

P: Prije 3 tjedna operirana je patela (fraktura) , sad bih trebala sama pokušati savijati koljeno, međutim ono je poprilično oteknuto od kad sam počela savijanje, tako da me sve ovo plaši. Da li da to radim sama ili da čekam idući tjedan (ako ne uspijem idem na rehabilitaciju) Hvala

O: Zaista vam preporučam da rehabilitaciju u vašem slučaju prepustite stručnom fizioterapeutu. On će najbolje znati dozirati vježbe tako da se postupno povrati fleksibilnost koljena, a da se u tom procesu ne učine dodatne ozljede na već i ovako oštećenu patelarnu hrskavicu.

Fraktura petne kosti

P: Imao sam lom petne kosti.Ona mi je operirana u Njemačkoj prije petnaest mjeseci.Šarafi i ploćica su izvađeni prije šest mjeseci.Možete li mi odgovoriti dali će ovo kod mene biti u redu mada me još uvjek jako boli skočni zglob.Dali postoji neka mast da nestane ta bol i koliko bi moglo to još potrajati?Ja normalno hodam ali bolovi dođu nakon dužeg hodanja i navećer i ujutro su intezivniji.Unaprijd hvala!

O: Liječenje frakture petne kosti dugotrajno je, kao što ste i sami opisali. U njegovom tijeku može doći do razvoja sekundarnih simptoma, vezanih ponajprije uz poštedno hodanje, odnosno promjenu opterećenja u stopalu koja se događa kako bi ste izbjegli direktan pritisak na oštećenu kost. Pri takvoj promjeni, neka se meka tkiva, te dijelovi hrskavice u skočnom ili nekom drugom zglobu stopala mogu "preopteretiti", te izazvati bolove koje opisujete. Naravno, mogući su i neki drugi uzroci opisanih simptoma.
Na žalost, ne postoji neka mast, krema ili gel koju bi vam preporučio, te koja bi potom uklonila simptome. Svakako bi bilo dobro da se konzultirate sa fizioterapeutom, koji će utvrditi pravi uzrok bolova pri dužem hodanju, te ga potom adekvatnim pristupom i sanirati.

Duga imobilizacija koljena

P: Imam 30 god. i po profesiji sa policajac u specijalnoj jedinici,što znači dosta kretanja i izdržljivosti koljena sa kojim imam problema.prije 40 dana sam povredio koljeno na basketu,dobivši udarac sa unutrašnje strane lijevog koljena,te sam imao osjećaj da mi je koljeno iskočilo na stranu a zatim se vratilo na mjesto.Posle kratkog vremena javila se jaka bol i oteknuće.Odmah sam se javio specijalisti ortopedije koji mi je punktirao koljeno te izvadio vodu pomješanu sa krvlju.Koljeno mi nije snimao na magnetnoj rezonanci nego mi je stavio nogu u puni gips.Kada sam došao na kontrolu posle 15 dana koljeno je bilo nateknuto,te ge je ponovo punktirao i tako još dva puta (što meni nije bilo jasno jer sam čuo da se ne smije izvlačiti voda iz koljena i da se ne stavlja puni gips na upalu).Prije četiri dana mi je skinuo gips a ono koljeno isto samo što mi je mišić kalirao.Ukupno sam gips nosio 37 dana.Sada me je uputio na fizikalne terapije gdje su mi rekli da ne smiju raditi ništa na upalu.Ne znam šta da radim jer nikako da krene na bolje pa vas molim ako možete da me posavetujete šta da radim.Inače kada sam ga pitao šta je u pitanju rekao mi je da je meniskus i ligamenti,dok je u nalazu napisao upala ovojnice koljena.

O: U vašem je slučaju jasno da je došlo do oštećenja jednog ili više ligamenata u predjelu koljena. I pored te činjenice, danas u modernoj ortopediji izbjegavamo stavljanje koljena u punu imobilizaciju gipsom na tako dugi vremenski period iz cijelog niza razloga. češće se odlučujemo na apliciranje ortoza (steznika koji tek djelomično ograničavaju pokrete u koljenu, a dozvoljavaju zonu "sigurnih" kretnji). No, što je, tu je. Sada treba osposobiti koljeno za punu funkciju.
Nije točno da se "fizioterapija ne smije činiti na upalu". Pa ona je tu upravo za upalne procese, kako bi ih svojim metodama smirila, a u isto vrijeme povratila opseg pokreta u zglobu, konkretno koljenu.
Slijedom svega preporučam vam da u svojoj okolini pronađete iskusnog sportskog fizioterapeuta koji će preuzeti odgovornost za sprovođenje pune rehabilitacije. Isto tako ne bi bilo loše učiniti magnetsku rezonancu, kako bi se točno utvrdilo koja su meka tkiva oštećena i u kojem obimu.

Bolovi u lopatici

P: Imam bolove kod lijeve lopatične kosti s tim da mi se bol proteže preko vrata,lijeve nadlaktice te me ponekad zaboli i dio prsnog koša(zategne),kad nešto teže uzmem odmah me zaboli taj dio. Možete li mi reći otprilike o čemu se radi i što bi valjalo učiniti?!

O: Po opisu simptoma, vjerojatno se radi o specifičnom problemu koji svoj uzrok ima u vratnoj kralježnici. Preporučam vam da učinite RTG dijagnostiku (snimite vratnu kralježnicu), te posjetite fizioterapeuta. Tretmani obično uključuju masažu, kiropraktiku, te vježbe istezanja.

Ponovljena ozljeda koljena

P: Imao sam povredu kolena, RADIOLOŠKA diagnoza je bila: kontuzija desnog koljena, ruptura posteriornog roga medialnog meniskusa, i obsežna distenzija prednjeg križnog ligamenta. obavio i artroskopiju i nakon dobra dva meseca počeo da treniram opet košarku. Jačao sam mišiče u fitnesu i normalno trenirao. Prije dva tjedna mi je na trenigu, kad sam htio da idem na skok samo me nešto zaboljelo i koljeno mi nateklo.. oteklo mi sve okolo pogačice(ne znam dali je to pravilno-patela..?)Putem ultrazvuka sam smanjio otekli dio nad koljenom al se pojavlja bol na strani medialnog meniska-pritisak.. pa me zanima dali je možda ponovo meniskus ili čak prednji križni ligament?? molio bi za odgovor fizioterapeuta i ispričavam se za možda napisane greške.

O: Mišljenja sam da ste prerano počeli ponovo trenirati košarku. Kod parcijalnih ruptura prednje ukrižene sveze (ACL-a), uobičajeno trajanje oporavka , uz adekvatni i individualni kinezioterapijski i fizioterapijski tretman je tri mjeseca. Stoga je moguće da je u nezgodi koju ste opisali stradao i preostali dio ovog važnog ligamenta. Preporučam vam da učinite magnetsku rezonancu (MR) ozlijeđenog koljena kako bi se sa sigurnošću postavila dijagnoza, a potom sa svojim ortopedom i sportskim fizioterapeutom dogovorite način sanacije sadašnje ozljede.

Internet dijagnostika

P: Javljam Vam se u vezi bolova u koljenu.Imam 43 godine,košarkom sam se bavio 15 godina a poljednje dvije godine aktivnije trčim.Tračao sam približno 50-60 km tjedno dok ovoga proljeća nisam osjetio snažnu bol u desnom koljenu.Bol se je pojavila sa vanjske i nutarnje strane koljena.Prilikom hoda uz stepenice nakon desetak stepenica pojavljivala se snažna bol.Trčanje sam smanjio a zadnja dva mjeseca i opustio.Jučer sam bio na fitnesu i prilikom vježbe podizanja laganog (20 kg) tereta nogama opet mi se pojavila lagana bol.Prilikom trčanja bol se pojavljivala i u desnom predjelu kuka prema kralježnici.Zamjenio sam dva para tenisica sa izraženom pronacijom (pronator sam).Na jednom forumu ortoped mi je razložio da se radi o ilitibularnom traktu.Molim Vas za vaše cijenjeno mišljenje i vježbe za to.

O: Ako sam dobro razumio vaše pismo, vi do sada niste bili na adekvatnom specijalističkom pregledu, već ste do pretpostavki o mogućem uzroku vaših bolova informacije dobili putem interneta i impersonalnih savjeta od strane specijaliste putem internet foruma. Uistinu mislim da je to najlošiji put kojim možete krenuti u riješavanju svojih problema, a šanse da na taj način bude postavljena točna dijagnoza iznimno su male, pa je stoga mala vjerojatnost da vam predloženi postupak liječenja istim putem bude od pomoći. Konkretno, skupinu simptoma koje ste opisali može uzrokovati jedan ili više slijedećih poremećaja na sustavu za pokretanje: sindrom trenja tractus iliotibialisa fascie late (kao što je napomenuo ortoped), osteoartritis koljena (oštećenje hrskavice), osteoartritis kuka, hodromalacija patele (omekšanje hrskavice), oštećenje meniskusa, kao i ishialgija (upala velikog ishialgičnig živca). Osim toga, plodno tlo za razvoj opisanih simptoma može osigurati i nesrazmjer u snazi mišića prednje i stražnje strane natkoljenice, kao i skraćenje mišića primicača noge ili erectora spinae (leđnih mišića, naročito kod trčanja). Osim navedenih uzroka, koji su i najčešći, postoji i cijeli niz rijeđih, ali mogućih situacija koje uzrokuju slične simptome, a svaka od njih zahtjeva sasvim specifično liječenje i postupak.
Stoga vam najtoplije preporučam da prije svega učinite adekvatnu dijagnostiku, dakle specijalistički pregled, a nakon njega se prepustite u ruke iskusnom sportskom fizioterapeutu koji će voditi oporavak i dati vam korisne savjete. To ne samo da je i najbrži put do riješavanja vaših problema, već po mojem osobnom mišljenju i jedini mogući.

Brušenje hrskavice

P: Nakon što sam na vašoj stranici vidio članak o problemima patele odlučio sam vam se obratiti sa nekoliko pitanja,pošto i sam imam problema sa koljenom.
Ortoped koji mi je pregledao koljeno dijagnosticirao mi je chondromalatia patellae na oba koljena. Predložio je liječenje operativnim putem,pošto problem postoji već duže vrijeme a uobičajene metode su pokazivale privremeno poboljšanje.Koliko sam mogao shvatiti radi se o artroskopskom zahvatu kod kojeg se "brije" tj. čisti hrskavična površina patele.Nakon zahvata provodi se fizikalna terapija uz injekcije Hyalgan-a.Doktor je iskazao velik entuzijazam glede samog zahvata i njegovog uspjeha. Zanima me dali imate kakva iskustva sa pacijentima nakon ovakvog zahvata tj.dali i koliko im se stanje poboljšalo? Koliko su djelotvorne injekcije hijalurona i koliko dugo traje poboljšanje.

O: "Shaver" kako kolokvijalno u struci nazivamo zahvat brušenja neravnina na zglobnoj hrskavici, u ovom slučaju patele, rutinski je zahvat koji se izvodi metodom artroskopije. Postoperativni oporavak relativno je brz, te traje dva do tri mjeseca, a uključuje metode fizioterapije i kinezioterapije. Pitanje uspješnosti samog zahvata (u smislu zadovoljstva samog pacijenta i ukupnog smanjenja simptomatologije) još je tema o kojoj se živo raspravlja u struci. Studije koje su meni dostupne govore kako je nešto više od dvije trećine operiranih pacijenata zadovoljno stanjem poslije ovog operativnog zahvata i adekvatno sprovedene fizioterapije, što odgovara i iskustvu koje imamo u Scipionu. No važno je napomenuti dvije stvari. Prva je ta da ste do sada pokušao sanirati stanje konzervativnim metodama, ali bez uspjeha, što je prvi preduvjet za izvođenje ovog zahvata. Druga je vaše razumjevanje činjenice da poslije operativnog zahvata morate trajno održavati mišićnu snagu, izdržljivost, te refleksne reakcije koljena vježbanjem, jer ćete jedino na taj način osigurati trajno odsustvo simptoma.
O injekcijama Hyaliuronske kiseline već sam pisao na "FAQ" stranicama Scipiona. Valja tek napomenuti da je to još uvijek kontroverzna metoda u smislu da nije do kraja dokazano njeno pozitivno djelovanje na oporavak hrskavice i smanjivanje simptomatologije kod svih hrskavičnih oštećenja. Ipak, kako studije govore da pri toj metodi nema neželjenih popratnih pojava, možda je dobro poslušati savjet liječnika i pokušati ih primjeniti u vašem slučaju.

Karate i bol u koljenu

P: Treniram karate već dosta godina no u zadnje vrijeme me boli koljeno kad ga god ispružim nogu do kraja, kad trčim ili kad se jednostavno previše krećem. Liječnik mi je dao neku kremu za sportske osljede (Deep Heat) koja mi je pomogla al, je samo u tom trenu spriječila bol , ali bol ne prestaje kad potrčim ili krivo stanem. Što bi to moglo biti i da li trebam prestati na neko vrijeme s treniranjem i da li postoji kakav učinkovit lijek? Unaprijed hvala!

O: Ovakva su pitanja jako česta i svaki put odgovor je isti: Bol u koljenu NIJE dijagnoza, već samo simptom. Prvo i osnovno jest učiniti pregled kod liječnika specijaliste (ortopeda) i postavljanje točne dijagnoze. Tek tada moguće je sprovesti adekvatno liječenje i povratak u sport bez bolova. Svi ostali postupci poput mazanja različitim (i u glavnom beskorisnim) kremama, gelovima i mastima samo je gubljenje dragocjenog vremena, što omogućuje jednom malom problemu da se zakomplicira, te posljedično ograniči ili onemogući bavljenje sportom. Stoga što je prije moguće učinite specijalistički pregled, a zatim sa nalazom pristupite sportskom fizioterapeutu koji će najbolje znati kako adakvatno sanirati bolno stanje.

Injekcije za koljeno

P: Koje injekcije bi mogli preporučiti za smanjenje bolova u koljenu (problem je u heskavici).Aktivno se bavim sportom i već sam primala synocrom inekcije.

U vašem pitanju niste navela tip i nivo oštećenja hrskavice, kao ni vašu životnu dob, tip sportskih aktivnosti kojima se bavite, te eventualno druge terapijske postupke koji su na vama bili primjenjeni.
Općenito govoreći, mišljenja sam da injekcije nisu adekvatan odgovor na oštećenja zglobne hrskavice. Osnova pravilnog tretmana jest adekvatno postavljena dijagnoza, te temeljito sprovedena fizioterapija i kinezioterapija, zatim modifikacija trenažnog procesa, uz eventualno operativne zahvate, ako su uistinu nužni. Instilati u sam zglob (injekcije) mogu biti tek pomoćno sredstvo, nikako osnovna, a još manje jedina terapija i to stoga što su u glavnom okrenuti saniranju simptoma (bolova) ili u novije vrijeme pomoći oporavku oštećenja u hrskavici, što nije dovoljno u procesu trajne sanacije bolnih stanja na zglobu, u ovom slučaju koljenu.
Konkretno, Syncrom je marketinško ime za prozvod na bazi hijaluronske kiseline (hyaluronic acid), koja je se u novije vrijeme upotrebljava kao preparat za instilate direktno u sam zglob. Tretman uobičajeno podrazumjeva jednu injekciju tjedno tijekom tri do pet tjedana. Iako je ovaj način liječenja odobren od strane FDA u Americi na bazi studija čiji rezultati govore da većina pacijenata, koji boluju od asteoartritisa, osjeti stanovito olakšanje nakon njihove primjene, valja reći da je to olakšanje kratkotrajno i kreće se od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, te ne isključuje, već podrazumjeva nastavak sa drugim načinima konzervativnog liječenja. Isto tako još nije posve jasno zašto neki pacijenti po ovoj terapiji imaju značajno smanjenje simptoma, dok drugi uopće ne reagiraju na liječenje.

Plivač i kronična bolna prepona

P: Imam 21 god. i već 11 godina se aktivno bavim natjecateljskim plivanjem. Istraživao sam malo po internetu pa sam se susreo s nekoliko vaših članaka gdje sam našao i jedan koji se bavi mojim problemom, pa se osjećam slobodnim da pitam neka pitanja tj. da ispričam priču jer bez nje nema ništa smisla, a vi vidite i ako ste u mogućnosti probajte pomoći.
Prošle godine prešavši u Zagreb počeo sam uz plivačke treninge raditi u teretani koja je osnovni dio cijelog treninga ovdje u klubu. Prije toga sam radio samo opću snagu s malim težinama, dok sam u Zagrebu prvi put počeo dizati maksimalne težine. Tako da mi se usljed tog rada u teretani (barem pretpostavljam) desila ozljeda prepone (vjerovatno pri čučnju). Od tada pri privlačenju nogu (ali smo pri toj radnji nikad više) osjećam bol u predjelu prepone koja se nakon dužeg rada prenosi i na donji dio trbuha. To se odrazilo na mom plivanju jer plivam prsnu tehniku a kod prsnog je privlačenje osnovni pokret nogama. To se desilo prije kojih godinu dana, ali ja kako sam tvrdoglav trenirao sam i dalje trpeći kad je bolilo. Prvog ortopeda sam posjetio u 2. mjesecu i on je rekao da to ne može biti ništa drugo osim istegnuća ili upale tetive. Tek sam ovo ljeto nakon svih natjecanja krenuo s terapijom. Terapija je trajala više od mjesec dana i sadržavala je istezanje, jačanje tog predjela, dok su se magnet, laser i ultrazvuk izmjenjivali. Ta terapija nije pomogla. Sada sam počeo s novom terapijom koju mi je prepisao drugi ortoped koji se slaže s dijagnozom prvog. Ona se sastoji od prva dva tjedna samo istezanja i uzimanja tableta lubor, zatim dva tjedna jačanja i istezanja, a nakon toga tek mogu početi s nekakvim pravocrtnim gibanjem tj. kondicijskim treningom.
Kako stvari sad stoje ni ova druga terapija mi ne pomaže jer me boli još jače nego prije. Ja bih samo volio čuti vaše mišljenje o svemu ovome jer ne znam što mi je činiti. Već duže vrijeme ne treniram zbog toga a taj problem se ne rješava. Kod pravog sportskog ortopeda još nisam bio ali se planiram naručiti doktoru Bojaniću na Šalatu. A i to ne znam koliko će pomoći jer će reći vjerojatno isto stvar što i prva dva. Molim vas samo da me probate savjetovati što da dalje radim jer čini mi se da tom problemu nema kraja.

O: S obzirom da su se dva ortopeda složila oko dijagnoze, za vjerovati je da su u pravu, stoga daljnje sumlje nije potrebno gajiti.
Upala tetive preponskih mišića ima tri faze. Prva je akutna, sa jakim bolovima koji mogu proći sa malo mirovanja i kasnijim polagnim povratkom u trenažni proces. Subakutna upala može i ne mora slijediti nakon akutne, a karakterizira ju bolnost manjeg intenziteta koja se javlja u različitim fazama treninga i odmora, može trajati i više tjedana ili mjeseci, te dobro reagira na fizioterapiju, vježbe istezanja i slične postupke, te uz nešto upornosti prolazi u nekoliko tjedana ili mjeseci sprovedenog liječenja. Treća i najupornija je kronična faza. U toj fazi nema upalnog procesa (stoga terapija, lijekovi, vježbe istezanja i slično ne djeluju), već se radi o degeneraciji, odnosno "propadanju" jednog dijela tetive. Upravo taj degenerirani dio tetive uzrok je kroničnih bolova koji se tvrdoglavo opiru svakom terapijskom pristupu. E, sad, utvrdili smo što je na stvari, ali pravo je pitanje što dalje, zar ne? Slijedeći prijedlozi i savjeti nisu "mainstream" u ovoj struci i neće se svi kolege fizioterapeuti složiti s njima, kao u ostalom niti svi ortopedi. Ipak, slijedeći svoje profesionalno iskustvo mogu reći da su oni pomogli većem broju sportaša upravo u kroničnim fazama upala tetiva, pa tako i nekolicini sa kroničnom bolnom preponom. Ova se terapija sastoji od dva dijela:

  1. Cross friction masaža, odnosno "manipulacija" bolne tetive. Ovaj nimalo ugodan zahvat ima za cilj izazvati novu upalu manjeg opsega na zoni degeneracije tetive, te na taj način potaknuti prirodan proces oporavka. Istina jest da se još vrlo živo raspravlja u struci o ovoj metodi, a kako stvari stoje i u buduće neće biti drugačije. Ipak, ova je metoda posve bezopasna, iako ne i ugodna.
  2. Detekcija stanja lokomotornog sustava, te eventualno prisutnih slabih ili presnažnih mišićnih skupina. Nakon toga kreiranje i sprovođenje adekvatnog kinezioterapijskog programa sa točno određenim ciljevima. Ovdje ne mislim na vježbe isključivo za preponske mišiće, jer one u kronične bolne prepone neće biti od pomoći. Radi se o kompleksnom programu sa ciljem snaženja svih mišića pomagača u procesu primicanja noge, kako onih bliskih, tako i udaljenih, zajedno sa primjenom PNF-a.
    Cjelokupno liječenje, kako je opisano, nije kratko i traje više tjedana, no prvi znakovi poboljšanja uobičajeno dolaze već u prva dva do tri tjedna. Napominjem da ovo nije apsolutno djelotvoran pristup, te nije učinkovit kod svih pacijenata. Ipak, a s obzirom da je većina drugih pristupa polučila neuspjeh u vašem slučaju, zaista ga preporučam.

16-godišnjak i ruptura ACL-a

P: Imam 16 god i prije god. dana sam oštetio prednji križni ligament i nisam bio na artroskopiji ni na operaciji jer moj ortoped tvrdi da do 17god se to nesmije,mene zanima dali je operacija kod puknuća prednjeg križnog ligamenta u bilo kojem slučaju riskantna i kakvi su rezultati same operacije? Dali su moguće komplikacije naravno ako isključimo mogučnost doktorove pogreške tjekom operacije? Ocajan sam jer mi se koljeno izmaklo iz zgloba već 3,4 puta i morao sam mirovat,ić na fizikalnu terapiju ali nikakvih većih rezultata,trenutno mogu i trčat i sve ali nesmijem nepravocrtno gibat jer bi opet koljeno nateklo. Molim vas da mi odgovorite jer zelim znati dali ču ikad ponovo moć se baviti normalnim fičkim aktivnostima.hvala

O: Svaki operativni zahvat nosi određeni rizik, pa tako i rekonstrukcija prednje ukrižene sveze. U vašim je godinama uputno izbjeći navedeni zahvat jer ste još uvijek u procesu rasta i razvoja, te se preporuča neoperativno liječenje. Ono neizostavno mora sadržavati ne samo vježbe jačanja za oslabljene mišiće, već i postupke za povratak refleksnih reakcija koljena (popularnu PNF), te vježbe eksplozivnosti, brzine reakcije itd. Takav postupak najbolje će sprovesti adekvatno educiran sportski fizioterapeut, te vam preporučam da u svojoj okolini pronađete kolegu koji to može učiniti. S obizirom na moja iskustva, mogu vam reći da se bolji oporavak kod neoperativnog liječenja rupture ACL-a očekuje u maloljetnih, no u punoljetnih sportaša. Tako sam liječio više rukometaša, odbojkaša i skijaša kojima je pukao ACL dok su bili u vašoj dobi, a koji se danas bez problema profesionalno bave svojim sportom (a da operacija nikada nije učinjena). Ne mogu tvrditi da će tako biti i u vašem slučaju, ali svakako valja pokušati. Osim toga, preporučam vam nošenje zaštitnog steznika za koljeno tijekom fizičkih aktivnosti. On će smanjiti mogućnost ponovnog "izlijetanja" koljena.

Iščašenje prsta

P: Prije dva tjedna sam na biciklu iščašio prstenjak na desnoj ruci ( luksacija ) .Nisam slomio ali su mi tetive protpostavljam popucale. Doktori su mi na hitnoj namjestili kost i stavili kao longetu( metalnu ) i zamotali. Već dva tjedna nosim tu nazovi longetu. Sada očekujem da će mi skinuti danas san maolo vježbao kao je rekao doktor. Prst ne mogu potpuno izravanat niti ga savinuti do dlana ruke. Što mi preporučujete?

O: Luksacije (iščašenja) malih zglobova prstiju nisu rijetka. U osnovi terapija se sastoji od repozicije (vraćanja zgloba na mjesto), mirovanja (s longetom ili bez nje), te nakon toga fizioterapije sa ciljem povratka punog opsega pokreta u ozlijeđenom zglobu. Nije vjerojatno da su vam tetive popucale (jer bi to prepoznao liječnik na hitnoj pomoći), ali je sigurno da su više ili manje oštećeni ligamenti koji učvrščuju zglob. Sve u svemu, do punog oporavka može proteći od nekoliko tjedana, do nekoliko mjeseci, sa vjerojatnim trajnim manjim zadebljenjem u području ozlijeđenog zgloba.

Upala ovojnice ahilove tetive

P: Javljam se iz Novog Sada.Imam upalu Ahilove tetive,tacno onakvu kakvu ste opisali u tekstu,to jest upalu ovojnice Ahilove tetive.Zanimalo bi me malo vise detalja oko lecenja ovakve vrste povrede,da li koristiti nekakve kreme,masti ili balzame i o kakvoj se tacno elektroterapiji radi i koliko je vremena potrebno da se ovakva jedna povreda sanira, ili izleci.

O: Za detaljni opis preporučenog liječenja u vašem konkretnom slučaju bilo bi potrebno i više informacija o vašoj ozljedi, kao i o stanju ne samo tetive, već i stopala, mišića i tetiva potkoljenice, natkoljenice, kao i o tome čime se bavite, te što sve vaše tijelo treba podnjeti kao opterećenje tijekom prosječnog dana u vašem životu. To, naravno, nije moguće učiniti mailom ili drogim načinom impersonalne komunikacije, već samo pregledom. Kako to (zbog udaljenosti) nije moguće, preporučam vam da u svom mjestu boravka ili bližoj okolini pronađede specijaliziranog fizioterapeuta koji će preuzeti cijeli postupak liječenja i stručno ga voditi.
Općenito govoreći, tip, doza i dužina trajnja elektroterapije određuju se individualno i zavise kako o tipu, tako i o stupnju upale ozljeđenog tkiva. Rijetko se primjenjuje izolirano, već je ona dio ukupnog liječenja (kako je i opisano u tekstu). Osobno nisam pristalica danas vrlo popularnih krema, gelova i balzama, ne stoga što su oni štetni (jer u većini slučajeva nisu), već stoga što sam mišljenja da ne mogu bitnije pripomoći oporavku u ovom i brojnim drugim upalnim stanjima i ozljedama. Vrijeme ukupnog liječenja upale ovojnice ahilove tetive varira i zavisi opet o mnogo faktora, a može trajati od nekoliko dana pa sve do mnogo mjeseci.

Diskus hernija i judo

P: Pozdrav!ovako,imam 16 godina,treniram judo i prije godinu dana dijagnosticirana mi je diskus hernija.Disk mi je izletio prema unutra i pritisce lednu mozdinu.Bila sam kod mnogih doktora,ali bez vecih rezultata,ubrzo bih trebala otici na operaciju,sto se s obzirom na moju dob pokusava izbijeci,zato bih voljela cuti jos i vase misljenje.

O: Zaista je premalo informacija u ovom vašem pitanju, a da bi se na osnovu njih mogao dati adekvatan odgovor. Kakvi su simptomi, koliko dugo traju, je li došlo do slabosti mišića u jednoj ili obije noge, koje i kakvo liječenje je do sada sprovedeno... Sve su to pitanja, čiji odgovori u kombinaciji sa adekvatnim pregledom i interpretacijom dijagnostičkih materijala trebaju dovesti do odgovora koje je najbolje liječenje u vašem slučaju.
Općenito govoreći, zaista treba izbjeći operativni zahvat na kralježnici u vašim godinama, ako je to ikako moguće. U tu svrhu valja proći kompletan fizioterapijski tretman, zajedno sa adekvatnim programom vježbanja prilagođenim vašem konkretnom slučaju. Nakon toga, a ako rezultati budu zadovoljavajući, nastavlja se strogo kontrolirani povratak u sport. Cijeli taj proces neizostavno mora voditi kvalificirani sportski fizioterapeut, naprosto zato jer su u tom slučaju šanse za uspjeh i najveće.
Iako se dva pacijenta sa istom dijagnozom ne mogu uspoređivati, podsjetiti ću vas da i Mario Ančić ima dijagnosticiranu diskus herniju, poradi koje je propustio jedan meč u Davis cup-u, ali je nakon dobro sprovedenog neoperativnog liječenja ponovno pobjeđivao, a to čini i danas. Mnoge zlatne olimpijske medalje na prošloj Olimpijadi osvojili su sportaši sa diskus hernijom. Ja dosita ne mogu garantirati da će se to dogoditi i u vašem slučaju, ali svakako treba probati, zar ne?

P: Za početak,hvala Vam na odgovoru. obavila sam sve pretrage,od ct-a,magnetne rezonance,emng-a itd.svaki novi nalaz nosio je sve gore rezultate.Svaki je doktor imao nesto za reci,ali su na kraju ipak dizali ruke.Bila sam i kod mnogih kiroprakticara,od kojih je bilo vise stete nego koristi,a na kraju su mi neurokirurzi rekli da se kiropraktika nikako ne preporuca kod diskus hernije. 10 dana sam boravila u Puli,svaki dan sam imala tretmane koji su se sastojali od vjezbi u bazenu,zatim struje,trakcije,masaze,magnet,a kad mi se upalio misic i teapija laserom,a sve bi zavrsilo manipulacijama i kiropraktikom te vjezbama za jacanje misica kraljeznice i trbuha.I nakon svega toga meni je samo jos gore.Svi su slozili da mogu zaboraviti sport,tocnije judo,jer je to u pravilu sport dizanja tereta i padanja.Trenutno idem na terapije u "kliniku protiv boli",na Rebru.Primam inekcije za poboljsanje cirkulacije i radim vjezbe,ali poboljsanje je bilo kratkotrajno(2-3 dana),a onda je sve opet bilo isto,pa cak i gore.Sto se tice simptoma,bol mi se siri u noge,vise u lijevu,osjecam slabost u nogama,tesko mi je stajat,ali mi sjedenje ipak stvara najvise problema.U ljevoj nozi imam jak grc,koji u biti krece iz straznjeg doljnjeg djela kraljeznice i siri se do stopala.Vise nema polozaja u kojem me ne boli.To bi bilo u kratko sve.

O: Postoje situacije kada u fizioterapiji moramo "položiti oružje" i reći kako je učinjeno zaista sve što se realno učiniti moglo, te da ništa nije donjelo zadovoljavajući rezultat. U vašem slučaju to znači da niti jedna neoperativna procedura ne donosi trajnije poboljšanje, te je opreacija jedina preostala opcija. Je li to kod vas uistinu tako, morati ćete utvrditi sa svojim liječnikom, fizioterapeutom i roditeljima. Jer operacija nije bauk, barem ne danas. Iako to ni u kom slučaju nije rutinski zahvat, tehnologija je napredovala i konačni rezultati u večini slučajeva i više su nego dobri. Od velike je važnosti poslije same operacije sprovesti adekvatan fizioterapijski tretman, te osposobiti tijelo, a naročito sustav donjeg dijela leđa i zdjelice, kako bi u najvećoj mogućoj mjeri mogao kompenzirati nedostatak jednog od diskusa.
Ipak, kao dodatak ovom odgovoru, slijedi kratka priča o jednom atletičaru, sprinteru, koji je tada imao tek nekoliko godina više no što vi imate danas. Kod njega je sve započelo manjim bolovima u križima, koji nisu prolazili niti po jednoj primjenjenoj terapijskoj metodi, od masaže, preko fizioterapije, pa sve do kiropraktike, već mu je stanje bivalo svakim danom sve gore. Malo po malo, sve je manje trenirao, a sve se više "iskrivljivao" (nastupila je antalgija, iskrivljenje donjeg dijela leđa poradi refleksnog grča mišića). Dijagnostika (CT) je pokazala herniju diskusa, koja je i uzrokovala to stanje. Specijalist neurolog kod kojeg je bio na pregledu savjetovao mu je da učini sve, prije no što se eventualno odluči na operativni zahvat, što je taj atletičar doslovno slijedio. I poput vas bio je zaista svugdje, te je većina terapijskih metoda kod njega prouzročila tek privremena poboljšanja. Nakon gotovo 6 mjeseci bolova, cijelog arsenala lijekova i svih mogućih fizioterapijskih i inih metoda, bolovi su polako počeli jenjavati, te je pod stručnim vodstvom krenuo u polagani oporavak vježbama. Nekoliko tjedana nakon toga počeo je trčati, a tri mjeseca kasnije i natjecati se. Godinama nakon toga normalno je trenirao, te prirodno završio svoju karijeru pošto je pronašao posao u struci. Danas radi kao trener i nema posljedica niti simptoma od svoje hernije.
Valja biti iskren i reći da iako mnogo toga znamo o funkcioniranju ljudskog tijela, kao i o samoj kralježnici, ponekad nas tijelo iznenadi svojom reakcijom na neku ozljedu i oboljenje, te ne možemo do kraja predvidjeti tijek samog liječenja ili bolesti. Hernija je jedan takav primjer. Zato vam savjetujem da budete izuzetno strpljiva, bez obzira odlučite li se još pričekati, te nastojati neoperativno i dalje liječiti svoje bolove, ili se na kraju, zajedno sa svojim liječnikom, fizioterapeutom i roditeljima odlučite na operativni zahvat. Bilo kako bilo, a poradi vaših godina i sportskog duha, sasvim sam siguran da ćete godinu dana od danas biti posve zdrava i ponovno se baviti sportom, pa makar možda ne baš judo-m.

Oštra bol u koljenu

P: Bavim se nogometom te me na jednom treningu nešto u koljenu presjeklo, točnije kod tetive, i kada trčim osjećam nenormalnu bol. nemogu uopće podići nogu. dali je to istegnuće ili neki drugi uzrok boli i ima li kakvih vježbi da prestane bol?

O: Simptome koje ste opisali mogu uzrokovati različite ozljede tkiva u i oko samog koljena. Tako je moguće da se u vašem slučaju radi o jednoj od slijedećih čestih ozljeda u nogometaša: oštećenje meniskusa, oštećenju hrskavice, upali tetive ili oštećenju ligamenta. Svaka od spomenutih ozljeda ima svoj specifičan način liječenja, te je stoga vrlo važno uspostaviti točnu dijagnozu. Nakon toga potrebno je što prije započeti sa adekvatnim liječenjem, jer svako odgađanje vjerojatno će produžiti vrijeme potrebno za puni oporavak.

Otok poslije rekonstrukcije ACL-a

P: Nakon artroskopske rekonst. prednjeg kriznog lig. koljena (prije jedan mjesec) i zavrsene fiz. terapije, ostao je manji otok koljena (najvjer. izljev) te bolnost usljed toga, a sto je vjerovatno uzrok krivo stupnjevanje intenziteta vjezbi za rehabilitaciju. Sto mi je nadalje doma ciniti kako bi otok smanjio te pridonio brzem i boljem oporavku, uz naravno, led, noga poviseno te daljnje umjereno provodjenje vjezbi snazenja?

O: Detaljan opis rupture prednjeg križnog ligamenta (ACL-a), kao i načine njenog liječenja možete pronaći ovdje. Inače, nije neuobičajeno da u prvim tjednima ili mjesecima nakon plastike ACL-a (ili rekonstrukcije), zaostane ili se naknadno pojavi manji otok, čak i kod najbolje planirane i izvede fizioterapije i vježbanja. Smatramo to prolaznom stanjem i ono ne utječe bitno na liječenje. Preporuka je svakako nastaviti sa vježbanjem i to ako je moguće pod stručnim fizioterapeutskim vodstvom. Jer, kako mišići budu postajali jači, tako će se poboljšavati i stabilnost koljena pri pokretanju, te u konačnici sanirati i otok. Isto je tako važno znati da ukupan oporavak po ovom operativnom zahvatu traje šest mjeseci, te je u tom periodu najvažnija strpljivost i upornost u nastojanju da se povrati puna funkcija cijelog donjeg ekstremiteta.

Košarkaš i bolna prepona

P: Molim da mi pomognete ako je moguće svojim odgovorom,naime sin se bavi aktivno košarkom i prije 6 mjeseci je ozlijedio preponu tako da nije mogao hodati.Doktor je rekao da nije ništa,a mi smo mu platili fizioterapiju već 2 mjeseca bol je prošla ali povremeno osjeti zatezanje i peckanje i strah ga je opustiti se u treningu,pa me zanima dali mora boljeti još uvijek?Naime ide još uvijek na terapiju.Hvala.

O: Nažalost, u vašem upitu niste naveli mnoge važne detalje koji bi omogućili konkretniji odgovor poput: koliko je star vaš sin, koliko treninga na tjedan odradi, koja je točna dijagnoza (pod terminom "bolna prepona" podrazumjeva se mnogo različitih ozljeda), što konkretno od fizioterapijskih procedura jest prošao ili upravo prolazi i sl. Općenito govoreći, ozljede preponskih mišića i tetiva jesu u pravilu teške za liječenje, a naročito je zahtjevan postupak ponovnog povratka u sportsku aktivnost. Nakon višemjesečnog odsustva sa sportskih aktivnosti, u kombinaciji sa posljedicama osnovne ozljede, dolazi do slabljenja ukupnog mišićnog sustava zdjelice, butine, donjeg dijela leđa i trbuha. Stoga je važno ponovno uspostaviti snagu i izdržljivost, kao i fleksibilnost tih mišićnih spletova prije povratka u puno trenažno opterećenje, u ovom slučaju košarkaško. Taj zadatak neizostavno bi trebao voditi sportski fizioterapeut, ili u nedostatku takvog stručnjaka, trener za fizičku pripremu, ali isključivo individualno.

13-godišnji nogometaš i bolna peta

P: Obzirom da moj 13-godišnji sin ima takav problem, molim za pomoć. On se bavi nogometom od osme godine. Upravo je započela sezona treninga i njemu se ubrzo pojavio problem bolne lijeve pete, tako da mora prekinuti s treningom ili utakmicom. Prošle godine u proljeće prvi put mu se pojavila bolna peta, tj. tada su ga boljele obje. Jedno je vrijeme mirovao, zatim nosio silikonske Rehband jastučiće.Drugi put pojavila se pred Novu godinu. I sada nosi jastučić u lijevoj kopački, no bol ne prestaje. To mu stvara nepremostiv problem jer gubi treninge (ima 7 treninga u 5 dana + 2 slobodna dana u tjednu). I neki drugi vršnjaci koji treniraju s njim imali su bolnu petu, ali kratko, a kod njega se ponavlja. Napominjem da je visok 153, a ima 38 kg, dakle težina nije problem. Možete li mi pomoći savjetom?

O: Uvijek je iznimno teško procijeniti stanje i odgovoriti na pitanje na temelju nekoliko riječi opisa. Tako i sve što ću preporučiti prihvatite s dozom rezerve. Naime, bolnu petu može uzrokovati mnogo rarzličitih procesa oko same petne kosti. Može se raditi o tzv. plantarnom fscitisu, bursitisu, ili (što je i najvjerojatnije) o upali hvatišta ahilove tetive. Ako je riječ o ovom posljednjem, tada se radi o već kroničnoj upali sa povremenim akutizacijama. U tom slučaju samo nošenje silikonskih umetaka neće bitno pomoći niti popraviti stanje. Valja se uhvatiti posla i prije svega pokušati otkriti što to dovodi do ponavljanih preopterećenja ahilovih tetiva kod vašeg sina. Jesu li to skraćeni mišići potkoljenice i natkoljenice, radi li se o slabosti jedne ili više mišićnih skupina, da li je njegova tehnika trčanja korektna, jesu li možda svodovi njegovih stopala spušteni, da li se dovoljno odmara između treninga, je li obuća u kojoj trenira adekvatna, te još mnogo drugih pitanja koja zahtjevaju adekvatan odgovor prije no što se donese odluka o jednoj ili skupu mjera koje bi trebale onemogućiti ponovno pojavljivanje bolova u ahilovim tetovama.
Kao što vidite, proces oporavka nije jednostavan, te vam stoga preporučam da u svojoj okolini pronađete ortopeda ili fizioterapeuta specijaliziranog u liječenju sportskih ozljeda, te s njim dogovorite sve detalje oko pregleda i mogućeg tretmana.

P: Najljepše hvala na odgovoru.
Ja sam inače magistar kineziologije, pa ako ništa drugo mogu dobro "pratiti" Vašu opservaciju, no nisam specijalista za sportsku medicinu, pa itekako cijenim Vaše stručno mišljenje. Ne radi se o Ahilovoj tetivi. Peta ga boli ispod, na tabanu. Prošle godine u travnju bili smo kod ortopeda u Vž bolnici, koji je odredio mirovanje, uloške za spušteno stopalo (nije izraženo) i silikonske uloške za petu. To je bilo tijekom pete godine trenažnog procesa, sada je započela šesta. Do tada nikad nije imao tih problema, a napomenuo sam već da su i drugi dečki otprilike u to doba /12 -13 godina/ u njegovom klubu imali iste probleme. Da li je moguće da se radi o pojavi koja prati intenzivan rast? To je često mišljenje laika. Ne bih htio pustiti da proces ide sam od sebe, nadam se da nekako mogu aktivno pomoći. Još jednom hvala i lijepo molim za još koji savjet.

O: Dakle, po ovom dodatku opisa problema koje ima vaš mali nogometaš, velika je vjerojatnost da se radi o jednoj formi plantarnog fascitisa, što će reći velikog ligamenta plantarne strane stopala, koji ima svoje hvatište upravo na peti. Izrazito je neobično da veći broj djece u jednom sportskom klubu ima takve simptome i oni se ne mogu povezati sa rastom, već je vjerojatnije da je riječ o grešci u trenažnom procesu.
Bilo kako bilo terapija mirovanjem nije adekvatna kod ponavljanih simptoma. Ona se sastoji u primjeni specifične "cross friction" masaže kojoj je za cilj opustiti napetost tog ligamenta, zatim primjena specifičnih vježbi istezanja sa istim ciljem, kao i poboljšanje proprioceptivnog odgovora mišića stopala i potkoljenica, a sa ciljem smanjenja opterećenja i stresa koji trpi ozlijeđeni dio. Ponovno vam preporučam posjet specijalisti, te adekvatnu terapiju za konkretan nalaz.

Ponavljano uganuće skočnog zgloba

P: Prvi put sam uganula nogu-odnosno gležanj-prije godinu dana i od tada sam u toku godine uganila tu istu nogu još 3 puta,dovoljno je da je malo zavrnen da moran ležat 2 dana dok mi nesplasne oteklina. Moje pitanje je oće li mi se to ubuduće isto događati i ako hoće kako to spriječiti? Postoji li kakva preventiva ili?!

O: Iako večina uganuća skočnog zgloba prođe bez liječenja i ne ostavlja trajne posljedice, ponekad se, kao u vašem slučaju, razvije tzv. nestabilnost zgloba, te su ponavljana uganuća i kod uobičajenih pokreta česta. To stanje se može liječiti i trajno sanirati, ali zahtjeva vašu strpljivost i upornost.Naime, pri uganuću dolazi do istezanja ili djelomičnog puknuća nekih ligamenata u zglobu, te cijelog niza drugih negativnih posljedica na mišiće i tetive u okolini zgloba, kao i na zglobnu hrskavicu. Jedna od tih posljedica je i slabljenje tzv. proprioceptivnog odgovora, odnosno sposobnosti mišića da se zategnu dovoljno brzo pri uporu stopala n neravnu podlogu i na taj način zaštite sam zglob od novog ozljeđivanja. Ta se oslabljena reakcija može unaprijediti specifičnim i upornim vježbanjem, te se na taj način mogu spriječiti nova uganuća.
Stoga vam preporučam posjet fizioterapeutu i dogovor o adekvatnoj kinezioterapiji.

Kompjuter i teniski lakat

P: Dijagnosticiran mi je "teniski lakat" na desnoj ruci-nastao dugotrajnim dnevnim radom na kompjuteru ("miš"). Mislim da je to oboljenje prisutno više od 7 mjeseci, trebalo mi je vremena da shvatim da bol pri oblačenju kaputa nije od istegnuća pri vježbanju.Prije mjesec i pol bila sam na terapiji u toplicama (10 dana)-led, ultrazvuk, "struja" i stanje se neznatno popravilo. Nakon toga bila sam tri tjedna na godišnjem odmoru i ruku sam maksimalno štedila. Stanje je kratko vrijeme bilo nešto bolje, ali nakon obavljanja kućanskih poslova (još uvjek ne radim na kompjuteru) opet se pogoršalo. Ruka me ne boli pri mirovanju već kad je prigibam, ispružam, zakrećem ili pri rukovanju, a ne usuđujem se punu čašu prinit ustima.
Zanima me kako si mogu pomoć? Da li je plivanje dobro? Koliko puta dnevno mogu stavljat led i da li to koristi u ovoj fazi? Mogu li i gdje nabavit nekakve držaće ruke pri radu s "mišom"? Pomaže li akupunktura ili bio lampe? Samo mi nemojte savjetovati operaciju!

O:
- Nemojte na operaciju, mišljenja sam da vam ona neće pomoći.
- Plivanje je dobro, ali neće pomoći kod vašeg oboljenja.
- Ledena terapija u ovoj fazi nije od velike pomoći, ali povremeno će vam smanjiti bolove, barem na kratko.
- Akupunktura i "bio lampe" neće štetiti, ali hoće li pomoći veliko je pitanje.
-Steznici (neelastični) za lakat mogu pomoći na način da smanje bolove pri bolnim aktivnostima poput rada na kompjuteru. Njih možete nabaviti u gotovo svakoj ljekarni ili prodavaonici ortopedskih pomagala. No, oni samo pomažu pri bolnim aktivnostima, ništa ne liječe. U kroničnoj fazi lateralnog epikondilitisa (poznatijeg kao "teniski lakat") većina fizioterapijskih metoda neće polučiti kvalitetan ili dugaotrajan rezultat. U Scipionu primjenjujemo tzv. cross-friction masažu, koja je jedanne baš ugodanzahvat kojemu je za cilj podražiti zonu kronične boli i potaknuti je na oporavak. Uz nju koristimo i čitav niz vježbi kojima je za cilj uspostaviti narušenu mišićnu ravnotežu cijelog ekstremiteta od prstiju pa sve do vrata. Takav nam se postupak u praksi pokazao i najučinkovitijim. Alternativno, u Evropi se koristi i terapija udarnim valom (ESWT) sa istim ciljem kao i cross-friction masaža, no za sada (koliko je meni poznato) u Hrvatskoj nema takvog aparata.

Diskus hernija i kick-boxing

P: Zovem se Jovan I zivim u Crnoj Gori, imam 26 god. Diskus hernia mi je dijagnostifikovana prije dvije godine, dok sam se aktivno bavio kik boksom. Poslije povrede nastavio sam da treniram ali samo banjske vjezbe pasivnog opterecenja i vjezbe snage (vratilo, razboj sklekovi) Interesuje me postoji li nacin trajnog zacjeljenja (osim operacije) jer bih volio da se vratim mom sportu.

O: Na ovoj stranici naći ćete detaljan opis diskus hernije i načina njenog liječenja. Konkretno u vašem slučaju nedostaju konkretne informacije o tome gdje se točno hernija nalazi, koliko je velika, te koje simptome osjećate sada. Naravno, za točnu prognozu bio bi potreban i detaljan fizioterapeutski pregled kako bi se ustanovilo stanje na mišićno koštanom sustavu.
Općenito govoreći, moguće je intezivno, pa i profesionalno trenirati i sa diskus hernijom. To pokazuju mnogi vrhunski sportaši, od kojih su mnogi sa ovom dijagnozom osvajali i zlatne olimpijske medalje. Sjajan primjer povratka u puno trenažno opterećenje nakon akutnih bolova od diskus hernije je i naš tenisač Mario Ančić. A njegov primjer pokazuje i još jedan važan detalj, a to je da uspješan proces oporavka treba voditi upravo sportski fizioterapeut u koordinaciji sa liječnikom specijalistom. Moje iskustvo u radu sa sportašima koji se bave borilačkim vještinama govori u prilog tome da je uz adekvatan i stručni tretman u većini slučajeva moguć povratak u natjecateljski sport i bez operativnog zahvata.

Lumboishialgija i kiropraktika

P: Zanima me da li kod lumboishijalgije i priklještenje živca može pomoći kiropraktičar ili je nužna operacija za izlječenje?Da li postoje neke druge učinkovite metode liječenja i da li se to uopće može potpuno izlječiti?

O: O ovoj sam temi zaista opširno pisao, te se tekstovi o njoj mogu naći ovdje. Možda ipak valja naglasiti jednu činjenicu. Kod lumboishialgije uzrokovane nekim degenerativnim procesom na kralježnici postoje dva dijela liječenja. Prvo je simptomatsko. Ono je direktno okrenuto brzom smanjivanju bolova, te u njega ubrajamo slijedeće tehnike i metode: lijekove, fizioterapiju u najširjem smislu, te manipulativno liječenje, poznatije kao kiropraktika. Danas čak i operativne zahvate ubrajamo u simptomatsko liječenje. Bez obzira što većina kiropraktičara govori kako se sa tim zahvatima rješava uzrok problema, kliničko iskustvo govori drugačije. Ona je naprosto sjajna metoda uklanjanja simptoma, jer je činjenica da hernija i dalje ostaje tamo gdje je i bila, s tim da su simptomi uklonjeni.
Nakon smanjivanja ili uklanjanja simptoma, slijedi funkcionalno liječenje kojemu je za cilj smanjiti ili ukloniti mogućnost ponovnog pojvljivanja bolova. Ono se izvodi specifičnim i individualnim vježbanjem koje mijenja smijer sila i opterećenja u donjem dijelu leđa, smanjujući na taj način pritisak na ozlijeđeni segment. Bez ovog segmenta liječenja, vjerojatnost ponovne pojave lumboishiallgije je velika.

Smrznuto rame

P: Meni je problem smrznutog ramena (desno) nastao prije 14 mjeseci. Nakon obavljenog rentgenskog snimanja,u Biogradu su mi preporučene blokade u bolno rame. Nakon nekoliko blokada(tri) stanje je bilo još gore. Nakon toga sam odlazio samoincijativno na terapije u Zagreb. Kako se situacija nije puno popravila upučen sam na ortopedsku kl.na Šalatu. Nakon pregleda, naručen sam za operaciju koju treba čekati cca godinu dana. Kako sam radno aktivan i nisam osoba koja si može priuštit bolovanje...platio sam u Splitu nekoliko terapija akupunkturom. Nakon toga sam boravio u Bizovcu na terenu priuštio sam si deset dana terapija u toplicama Sada mi se stanje popravlja ,tj. rame boli manje i sve je pokretljivije. Međutim ...prije dva mjeseca počeli su isti problemi sa lijevom stranom i to još bolnije...Interesira me kako mogu smanjiti bolove i pomoći si da normalno funkcionoram...kada se sjetim da bolove u lijevom ramenu treba trpit najmanje ko u desnom i prolazit sve ponovno ..ne osječam se baš veselo....inače radim kao pirotehničar i pokretljivost mi je vrlo bitna...sve ovo sam prolazio o vlastitom trošku i na vlastitu incijativu..jer na račun soc. nije moguće obavit najobićniji pregled bez čekanja nekoliko mjeseci...pozdrav

O: Dataljan opis smrznutog ramena, poznatog i kao "adhezivni kapsulitis" možete pronaći ovdje, zajedno sa općim preporukama za liječenje i profilaksu. Konkretno u vašem slučaju iskušni su mnogi terapijski postupci, sa više ili manje vidljivim rezultatima. Valjalo bi detaljno pregledati vša ramena i vrat, te ustanoviti postoji li mesrazmjer u mišićnoj snazi i fleksibilnosti koji čini plodno tlo za razvoj bolnih sindroma o kojima pričate. U svakodnevnoj praksi u Scipionu, osim klasičnih vježbi istezanja i razgibavanja koje su općepoznate i prihvaćene u struci, radimo i vježbe snage i repetitivne snage za rameni obuč i vrat kod svih pacijenat sa smrznutim rmenom (PHS_om). Takav je pristup pokazao bitno skraćenje ukupnog vremena potrebnog za oporavak, kao i bolji krajnji rezultat liječenja. Stoga vam preporučam da pod nadzorom fizioterapeuta pokušate i taj pristup prije no što se odlučite za operativni zahvat.

Nogomet i natisci na stopalu

P: Igram nogomet i na stopalu imam natiske (mnogi mi kažu da je to od kopački), promjenio sam nekoliko kopački no natisci se svejedno pojavljuju, ali ne uvijek na
istom dijelu stopala. Natisci nestanu u međusezoni (između lipnja i rujna) kad uopće ne nosim kopačke, no kad počnu treninzi oni se opet vrate. Pitanje- Kako se mogu riješiti (ili brem ublažiti) natisaka na donjem dijelu stopala jer mi to smeta kod trčanja (postoje li kakve kreme ili ulošci)?

O: Problem natisaka u nogometaša vrlo je čest. Kombinacija trčanja sa naglim promjenama pravaca, u kombinaciji sa kopačkama i možda spuštenim svodovima stopala uzrokuju zadebljanja i bolove na najopterećenijim dojelovima stopala.
Riješenje je dvojako. Osnovno je nabaviti individualne sportske ortopedske uloške i redovito ih nositi na svakom treningu i utakmici. Uz to, dobro je redovito održavati higijenu stopala posjetima stručnom pedikeru.

Bolno i otečeno koljeno

P: Javljam vam se sa broda u nadi da mi mozda mozete pomoci savjetom dok se ne vratim doma. Radim na naftnim poljima duz obale Nigerije. Imam problem sa ljevim koljenom koji je nastao pred tjedan dana i bojim se da se stanje ne pogorsa. Naime, kako je na brodu ogranicen prostor i vrlo slabi uvjeti za nekakvu rekreaciju, ja iskoristim svaki dolazak u porat za svoj nacin rekreacije - brzi hod po portu otprilike po sat vremena svakih desetak dana kako se vezemo. Nakon prosle takve brze setnje, sljedece jutro probudio sam se sa oteknutim i bolnim koljenom i od tada sepam. Ispocetka sam mislio da se radi o upali misica ili ligamenata ali sada se bojim da nije nestoozbiljnije. Kao prvo osjecam bol sa prednje gornje i sa straznje strane koljena kad hodam i samim time nesigurnost pa sepam, mozda vise od straha da ne ostetim koljeno jos vise, nego sto ono u stvari boli. Do kraja ugovora imam jos mjesec dana pa vas molim za vase strucno misljenje i savjet dok se ne vratim. Ne radim neke teske fizicke poslove ali sam uglavnom na komandnom mostu na nogama kroz cijeli dan. Mozda da napomenem, imam 42 godine. Molim vas da mi pomognete sada na ovaj nacin dok se ne vratim i ne dodjem osobno do vas na pregled.
Volio bi da mi odgovorite na ovih par pitanja : Ako se radi o povredi meniska (nisam siguran da je pravi izraz ali vi ce te znat) da li smijem stajati na toj nozi? Kakva je procedura sa saniranje takve povrede i koliko ona traje?Unaprijed zahvaljujem na odgovoru i do vidjenja

O: Po svim simptomima koje ste opisao vrlo je vjerojatno da se radi o tzv. hondropatiji patele, odnosno oštećenju hrskavice na jednoj maloj kosti u koljenu. Kod tog bolnog stanja može doći do otoka i bolova u cijelom koljenu, no za točnu dijagnozu valja učiniti pregled.
Bilo kako bilo, preporučam ledene obloge više puta na dan, koje je najbolje napraviti od kockica leda koje se stave u najlon vreću, te se tako pripremljen oblog postavi na koljeno i drži 10 minuta (ne duže). Nastojte hodati koliko vam to prostorna ograničenja i bolovi dozvoljavju, a kako bi se potaknula cirkulacija u okolini koljena, te ubrzala rasorpcija otoka. Analgetike koristite po potrebi, a dobro će vam doći i elastični zavoj kojeg valja omotati oko koljena, te ga tako držati za vrijeme stajanja, a skidati prilikom hodanja ili odmora.
Što je prije moguće zatražite stručnu pomoć.

Scipion fizioterapija

Scipion fizioterapija
E-mail: mistura@scipion.hr
Sjedište: Milutina Bataje 14A, Zamet Fax: +385 (051) 684-576
Mjesto: 51000 Rijeka Tel: +385 (051) 684-576, 684-575, 684-577

Upit

Zanimljivosti

Haglundova peta

Haglundova deformacija relativno je često stanje u kojem dolazi do otoka mekih tkiva na stražnjoj strani petne kosti i/ili stvaranja koštane izbočine na hvatištu ahilove tetive za petnu kost.

[Detaljnije]

Kvadriceps

Mišićne ozljede dijelimo u dvije kategorine- kontuzije (nagnječenja) i rupture (puknuća). Tako je i sa kvadricepsom.

[Detaljnije]

Iščašenje ramena

Iščašenja ramena dokumentirana su još u egipatskim grobnicama prije 5000 godina zajedno s metodom repoozicije sličnoj onoj koju danas nazivamo Kocher-ovom metodom.

[Detaljnije]

Sindromi prenaprezanja

Na ovoj stranici možete pronaći moguće načine liječenja različitih sindroma prenaprezanja.

[Detaljnije]

Torakalni sindrom

Bolove, zatezanje, probadanje, osjećaj napetosti, bolnost na dodir, pa čak i trnjenje u srednjem dijelu kralježnice (grudnom), sa mogućim isijavanjem bolova u prsni koš zovemo torakalnim sindromom.

[Detaljnije]

Kalcifikati (tendinitis calcarea)

Pronalazak kalcifikata RTG ili ultrazvučnom dijagnostikom u bolnom ramenu, stopalu, ahilovoj tetivi...

[Detaljnije]

Petni trn (Plantarni fascitis)

Sama plantarna fascija u stvari je široki ligament koji se pruža sa donje strane stopala i to od petne kosti, pa sve do prstiju...

[Detaljnije]

Stražnja loža

Hamstrings, stražnja loža natkoljenice, ili kolokvijalno samo loža, nazivi su za skupinu mišića koji se nalaze sa stražnje strane natkoljenice....

[Detaljnije]

Sindrom karpalnog tunela

Karpalni tunel ili karpalni kanal jezične su varijante na istu temu, a odnose se na anatomiju same šake i njenih tetiva, krvnih žila, te živaca.

[Detaljnije]

Hematomi (krvni podljevi)

Krvni podljevi naša su svakodnevica. Od onih malih o obliku modrica, pa sve do velikih otoka kod uganuća zglobova i djelomično ili potpuno pokidanih mišića.

[Detaljnije]