Poznatija kao kiropraktika ili hiropraktika, ova je manuelna tehnika liječenja u posljednja dva desetljeća postala vrlo popularna u Hrvatskoj. I to ne bez razloga.

Osnovna je ideja unutar kiropraktike ta da je zglobno ligamentarni sustav u tijelu vrlo kompleksan i kao takav sklon promjenama međuodnosa određenih svojih dijelova, koje zatim uzrokuju bolna stanja i oboljenja. Pojednostavljeno govoreći, bolnost u leđima može biti izazvana promjenom odnosa između dva mala zgloba u jednom dijelu kralježnice. U koliko se taj odnos ispravi, bol i druge tegobe će prestati.  Upravo ispravljanjem nepovoljnih odnosa/položaja unutar manjih ili većih zglobova bavi se manipulativna terapija ili kiropraktika i to primjenom vanjske sile, odnosno "namještanjem" zglobova od strane iskusnog fizioterapeuta ili kiropraktičara.

Prije dvadesetak godina, kada su u Hrvatsku došli prvi kiropraktičari, nastala je pomama za ovim načinom liječenja i percipiralo ga se kao gotovo čarobnu metodu kojom se u tren oka uklanjaju neizdrživi bolovi. Danas, za razliku od tada, nije neobično kada se pacijent sa akutnom križoboljom nakon samo jednog zahvata osjeća mnogo bolje ili čak potpuno bezbolno. No, niti ova metoda, kao niti jedna druga nije panacea, što će reći lijek za sve bolesti. Kako uzroka križobolja, te drugih bolnih stanja na sustavu za pokretanje ima mnogo, tako i terapija za isti skup simptoma neće biti ista. U tom smislu kiropraktika je moćna metoda u rukama iskusnog terapeuta za liječenje križobolja, vratobolja, išijasa, te cijelog niza drugih bolnih stanja.

Od velike je važnosti da sam kirpraktički zahvat izvodi za to osposobljen terapeut ili kiropraktičar. U suprotnom, posljedice mogu biti uistinu neugodne, jer kiropraktika, kao u ostalom i sve druge metode liječenja, može i naštetiti.

Dvije su dominantne škole kiropraktike, jedna američka, dok je druga evropska. Iako ih donekle razlikuje sustav naobrazbe i neki drugi tehnički detalji, obije se zasnivaju na istim teoretskim i praktičkim spoznajama.

Valja razumjeti da se i manipulativni zahvat određuje individualno, a već po postavljenoj dijagnozi, općem stanju, te cilju koji se želi i može postići. U zavisnosti od svega navedenog ponekad je dovoljan jedan zahvat, dok u drugim slučajevaima može zatrebati i više ponovljenih terapija kako bi se postigao zadovoljavajući rezultat. Iz istog je razloga uputno kombinirati kiropraktiku sa drugim metodama fizioterapije, poput masaže i kinezioterapije, a sve u svrhu što bržeg i što potpunijeg uklanjanja simptoma i povratka pune funkcije ozlijeđenog ili bolnog segmenta.