RIJEKA – Mobitel je zazvonio u 4.15 ujutro, poziv je došao s drugoga kraja svijeta. Ivan Ljubičić se javio glasom prepunim radosti poslije najvećega trijumfa u velikoj karijeri.

Takvu sreću isijavao je samo 5. studenoga 2008. godine kada je supruga Aida rodila Leonarda, od kojih se više ne odvaja.

– Ovo je deset dana iz snova. Osjećam sreću i ponos. Za osvojiti ovakav turnir moraš dobiti trojicu iz kruga deset najboljih, ali to je nešto što sam znao i prije. Ovo je velik turnir i velika pobjeda, najveća titula koju sam osvojio. Što reći, peti sam po bodovima u ovoj godini, 13. na ATP ljestvici. Najvažnije od svega je što sam zdrav. Sretan sam, silno sretan! Ovo mi znači cijeli svijet. Zaslužio sam jedan ovakav turnir 2005. i 2006. godine, nije se tada dogodilo i to je nedostajalo mojoj karijeri. Naslov je stigao kada sam najmanje očekivao. Sada cijela karijera izgleda još bolje, poslije naslova u Davis Cupu, olimpijske bronce te dvaju plasmana u Topu 10 i jednog u Topu 5 na kraju sezone.

Poput Gorana Ivaniševića i Wimbledona 2001. godine. Sudbina?

– Sve je ukazivalo u tom smjeru. Kada sam vidio ždrijeb, rekao sam sebi idemo doći do Đokovića pa što bude. Kada sam to dobio, znao sam da će s Monacom biti izuzetno teško, jer Argentinac stvarno igra fenomenalno. Nisam očekivao da ću tako glatko dobiti drugi i treći set. Protiv Nadala odigrao sam »tie break« života. Ostao je Roddick. Posljednji put igrali smo baš u Indian Wellsu, prije tri godine. Izgubio sam u dva »tie breaka«. Sada sam ga dobio na isti način. Sve se vraća, sve se plaća.

Tri briljantna »tie breaka«, jedan protiv Nadala, dva protiv Roddicka, donijela su ostvarenje snova.

– Protiv Nadala odigrao sam najbolji »tie break« u životu. Više je to bio psihološki meč. Nisam igrao ludo, ali kada god je trebalo, pogodio sam. Stigao sam vidjeti i reprizu prvoga seta protiv Roddicka. Imao je sve, »break« lopte, set loptu, ali imao sam osjećaj da imam prednost u odnosu na njih zato što sam bio smireniji. Mislim da je to presudilo. Mogao sam posljednji »tie break« protiv Roddicka dobiti i lakše, a na kraju je bilo 7:5. Nisam iskoristio tri meč lopte, znao sam da sve moram riješiti s četvrtom jer se moglo zakomplicirati.

Kada bi uspoređivali turnire, Indian Wells je šesti po redu. Iza četiri Grand Slama i Miamija, pritom je ATP finale druga priča.

– Ne samo što sam osvojio Masters 1000 turnir, već jedan od najvećih turnira ove kategorije. Samo Indian Wells i Miami traju deset dana. Osvojio sam turnir u najvećem stilu, dobio sam drugog, treće i osmog igrača svijeta. Nitko ne može reći da mi je turnir darovan.

S obzirom na Ivanovo peto mjesto po bodovima u ovoj godini, odjednom se otvorio pogled prema londonskom ATP finalu. Trenutačno su među prvih osam Ivan i Marin Čilić.

Ljubičić je i lani bio u Londonu, prihvatio je ulogu druge rezerve.

– Završni turnir postavlja se kao neki logičan cilj, ali ako ne izborim nastup u Londonu neće se svijet srušiti. Treba biti realan. Igrao sam Masterse, bio sam lani čak u Londonu. Znam kako izgleda. Kako sam opušteno odigrao Indian Wells, tako ću opušteno odigrati cijelu sezonu, koja je jako duga i svašta se može dogoditi. Više nema imperativa, uživat ću kao što sam sada uživao. Očito je to pobjednička formula.

Preporodili su ga Riječani, fizioterapeut Mistura i Širola, mladi stručnjak za fizičku spremu. Poslije niza godina došlo je do zasićenja u radu sa Salvadorom Sosom, Ljubičić se okrenuo domaćem znanju.

– Dečki su fenomenalni. I Dean Mistura i Dalibor Širola. Od »prve lopte« sam shvatio da je to – to. Odgovaraju mi. Jednostavno sam osjetio da od njih dvijice mogu dobiti sve što mi treba, i to je najvažnije. Idealna su kombinacija. Karakterno su drukčiji i rade različiti posao. Prihvatili su me odmah kao svoga. Radimo maksimalno profesionalno i u svemu tome guštamo. Drago mi je da i oni rade s entuzijazmom i sve skupa funkcionira na najbolji mogući način.

Poslije serije ozljeda i poraza pao je do 76. mjesta u ožujku prošle godine, što je značilo da na Masters 1000 turnirima mora u – kvalifikacije.

– Vjerovao sam da vrijedim više od 70. mjesta, ali nisam mislio da se mogu vratiti tako visoko. Želja i cilj bili su povratak među 30 i to mi je uspjelo na kraju prošle sezone. Priželjkivao sam biti tu negdje, među 15, 20, s nekim solidnim rezultatima, ali osvojiti Masters 100 turnir... To je velika stvar jer dovoljno je pogledati tko osvaja ove turnire. Primio sam golem broj čestitki, od svih, stvarno mi to sve puno znači.

Visoko je podignuo trofej, što nije bilo nimalo lako.

– Težak je! Srećom, taj je prijelazni. Isti takav, samo manji, već je krenuo prema Opatiji.

Zlatko HORVAT