Sin je gledao meč na televiziji. Shvatio je da se događa nešto veliko, vidio je da sam sretan. Još ne hoda, ali i to je samo pitanje dana – kaže ponosni otac.
Sada imam i titulu, što sve čini još ljepšim. Istina, malo predugo sam čekao, ali zato je slađe – tvrdi Ljubičić.
RIJEKA – Za tenisača koji je Hrvatskoj, u suradnji s Marijom Ančićem, 2005. donio »salataru«, neki su ga prebrzo otpisali. Ozljede su obilježile njegovu tenisku 2008. godinu, leđa što su se ukočila u Umagu i ruptura mišića odnijeli su Olimpijske igre u Pekingu, formu i ranking. Na početku godine pao je na 76. mjesto, što je značilo da nema direktan ulaz na Masters 1000 turnire te da ovisi o volji ždrijeba. Nimalo laka situacija za tenisača koji je zagazio u tridesetu godinu. Ipak, konstanta su bila četvrtfinala, četiri na Masters 1000 turnirima (Indian Wells, Monte Carlo, Madrid, Šangaj). Tek je u osmom pokušaju probio tu barijeru, a kada je to učinio, otišao je do kraja. Poslije 29 mjeseci.
– Za mene ta četvrtfinala nisu bila nekakva mentalna blokada. Ljudi su ih zbrajali, ali meni to nije smetalo. Četvrtfinala turnira Masters serije za mene su vrlo važna, donose dosta bodova. Čak i bez ovog naslova ova je sezona bila super. Za neku konačnu ocjenu možemo pričekati ova dva turnira, ali već je uspješnija u odnosu na prošlu. Jest da su rezultati na Grand Slam turnirima bili rupa, ali to znači da dogodine mogu samo naprijed. Sada imam i titulu, što sve čini još ljepšim. Istina, malo predugo sam čekao, ali zato je slađe. Najdraže od svega mi je što igram odlično i isto se tako osjećam. Jedino se moram čuvati ozljeda. Drugo, Lyon je za mene poseban od početka. Prvi naslov u karijeri, sada prvi kao otac, uoči Leonardova prvog rođendana – kaže Ivan Ljubičić.
Lyon za Leonarda, koji u četvrtak slavi prvi rođendan. Sin je ostao u hotelu.
– Gledao je meč na televiziji. Shvatio je da se događa nešto veliko, vidio je da sam sretan. Čak imamo i snimljeno kako gleda televiziju. Sve razumije. Još ne hoda, ali i to je samo pitanje dana – kaže ponosni otac, koji je, umjesto večere i slavlja, pokrenuo svoj automobil i s obitelji krenuo za Basel.
– Kraća putovanja, do tri, četiri sata, Leonardo podnosi bez problema. Malo postaje nervozan kada se radi o dužim putovanjima. Meni zbbog Leonarda nikad ništa nije teško. Ni na terenu. Prioriteti su se promijenili, ali ne žuri mi se ni u tenisku mirovinu.
Kada je tog listopada 2001. godine doznao da u prvom kolu mora igrati protiv prvoga tenisača svijeta Gustava Kuertena, Ivan Ljubičić nije bio oduševljen. No, Ivan je u Lyon dolazio pun samopouzdanja poslije finala challengera u Grenobleu. I tada je krenula serija: Kuerten, Benneteau, Gaudio, Safin i na kraju Younes El Aynaoui. Ivan Ljubičić je za prvi naslov dobio dva Top 10 igrača. Osam godina kasnije Arnaud Clement i Michael Llodra očistili su mu put, s druge strane nisu stajali Tsonga ili Simon.
– Iskreno, radije bih igrao finale sa Simonom nego s Llodrom. Dvaput sam ga dobio, a igra sporije od neugodnog Llodre, koji stalno juri na mrežu i suparniku ne daje nikakav ritam. Protiv Llodre sve treba odigrati perfektno. Istina, imao sam osjećaj da kontroliram meč, čak i kada sam gubio 2:0 u drugom setu.
Ždrijeb mu je za suparnika u Baselu dodijelio domaćeg tenisača Stanislasa Wawrinku. U Baselu igra i Marin Čilić.
Za Ivana nema pobjedničkog bonusa, izgleda da će već danas morati na teren.
– Tražio sam srijedu, ali ne daju mi. Poručili su mi da igram danas. Njima je važnije da Wawrinka pobijedi mene nego da igramo u srijedu. No, morat će Wawrinka malo razmišljati o suparniku.
Trebao je jučer već trenirati s Marinom Čilićem u Baselu, barem su to pokušali dogovoriti poslije finala Lyona i Beča.
– Šteta što se obojica nismo upisali u pobjednike. Kada sam posljednji put osvojio turnir, te je nedjelje slavio i Ivo Karlović. Nažalost, Marin nije uspio. Od njega očekujemo velike stvari, ali mogao bi ostaviti duboki trag još u ovoj sezoni i dohvatiti London. Nije to nemoguća misija.
Ivan je na novoj ATP ljestvici s 29. skočio na 25. mjesto. Nije daleko ni Top 20, čak ni po bodovima.
– Ma idemo uživati na još ova dva turnira. Iduće godine želim biti jedan solidan Top 20 igrač, koji će imati pokoji bljesak – zaključuje treći tridestogodišnjak koji je osvojio turnir ove sezone, poslije Radeka Stepaneka i Tommyja Haasa.
Lyon je poseban grad za Ivana. U nekadašnjoj rimskoj koloniji, osnovanoj 43 godine prije Krista, a danas drugom gradu po veličinu u Francuskoj, ostavio je dubok teniski trag.
– Jedva čekam povratak dogodine. Na zidu na kojoj je lista pobjednika dvaput će stajati moje ime.
Zlatko HORVAT
Hrvatski naslovi u Open eri
- 22 (49) Ivanišević
- 9 (15) Franulović
- 9 (21) Ljubičić
- 4 (10) Pilić
- 4 (6) Karlović
- 3 (11) M. Ančić
- 3 (5) Čilić
- 1 (3) G. Prpić
- 1 (1) Ostoja
- 0 (2) Orešar
* U zagradi je ukupan broj odigranih finala.
Riječka veza
U Lyonu je boravio Riječanin Dean Mistura, koji je imao razloga za slavlje u loži zajedno s Aidom, trenerom Riccardom Piattijem, koji je došao sa suprugom i sinom. Mistura i Dalibor Širola iz »Scipiona« vode brigu o Ivanovoj fizičkoj spremi.
– Mistura me momački pripremio za turnir, ne samo s masažom. Puno se radi na prevenciji, svakoga dana treba raditi na tijelu. Prije sam bio žilav i jak, sada je puno važniji oporavak. Promijenio sam način rada. Ne želim time reći da Salvador Sosa nije radio dobro. On je sjajno odradio svoj dio posla, ali ja sam osjećao da mi treba promjena, nešto drukčije. Zato sada radim zajedno s Deanom Misturom i Daliborom Širolom, koji će raditi samnom na bazičnoj pripremi. Budući da ne može puno putovati, Mistura će se brinuti o mojoj spremi za vrijeme turnira.