DEAN MISTURA, VIŠI FIZIOTERAPEUT I KINEZIOTERAPEUT, O RIJEČKOJ I HRVATSKOJ FIZIOTERAPIJI U USPONU

Rijeka je jedan centar sportske medicine per se. Treba reći da su tu Terme Selce, Bolnica Nemec, Ortopedija Lovran, liječnici sportske medicine Stošić, Medač, Martinović... Mi još uvijek mislimo da je nešto što je izvan granice Hrvatske nužno bolje, ali osobno mislim da to nije tako – kaže Mistura

RIJEKA – Brojni su sportaši koji su pohodili »Scipion«. Najprije iz nužde, poslije ozljeda ili operativnih zahvata, a zatim i kao dio prevencije. Fizioterapeutski i fitness centar na Kantridi ime je po velikom rimskom vojskovođi.

- Počelo je s malom ordinacijom u centru Rijeke prije 14 godina. Na Kantridi smo sedmu godinu. Ovo je mjesto gdje smo spojili fizioterapiju i fitness. Nadam se da smo spojili najbolje od ta dva svijeta – kaže Dean Mistura, viši fizeoterapeut i kinezioterapeut. – Cilj je samo jedan, ponuditi ljudima da nešto dobro naprave na svojem tijelu. Prije svega se to odnosi na ljude s kroničnim oboljenjima, što zahtijeva trajno vježbanje uz stručnu pomoć. Tu je i priprema sportaša, kao i sportska rekreacija, gubljenje kilograma, ali sve pod jednom stručnom pomoći. Nije to jedna hrpa željeza do koje čovjek dođe i ne zna što će napraviti.

Tu su još viši fizioterapeuti Zoran Soldan, Marko Grgurević i Marija Pavlović, s druge kondicijski treneri Dalibor Širola, nekadašnji košarkaš Kristijan Obradović i Dario Bogović.

- Sportski sam terapeut gotovo 20 godina. Radio sam u oba riječka košarkaška kluba, u muškom i ženskom rukometnom klubu »Zamet«, ženskoj košarci pomažem i danas, odbojkaši i odbojkašice »Rijeke« još uvijek tu gravitiraju. Tu je još dosta sportaša iz pojedinačnih sportova. No, kako ne ide terapija bez vježbe, brzo sam se našao sa Širolom. Njemu je teško provesti fizičku pripremu bez pomoći terapeuta, jer u postoperacijskom razdoblju ili poslije ozljeda treba biti oprezan kako bi se izbjegla veća šteta, a napravilo dobro.

Svojevrstan konglomerat

Posljednja akvizicija »Scipiona« je dr. Sandi Stošić, koji je godinama uz riječki sport.

- Ovo je jedan konglomerat, multicentrični dio u kojem svatko zna nešto više. Često nam se javljaju sportaši poslije brojnih rehabilitacija, ispadamo kao nekakva posljednja šansa. Najveći dio te rehabilitacije pokušavamo provesti u »Scipionu«. Zato je dr. Stošić važan dio ekipe, jer zatvara taj ortopedski dio. Surađujemo i s našim dijagnostičkim kućama, pa smo skratili to vrijeme od dolaska spostaša, pronalaženja uzroka problema do liječenja.

»Scipion« vodi brigu o braći Sharbini, Radmanu, Čaglju, košarkašima Goranu Vrbancu, Siniši Štembergeru, skijaškim reprezentativcima Mateji Ferk, Daliboru Šamšalu i Danku Marinelliju, jedriličarima Marinu Lovroviću starijem i mlađem, tenisaču Ivanu Ceroviću...

- Dvije su osnovne ideje: liječenje ozljeda i prevencija, koja je puno važnija, a najmanje se vidi. To je dio koji za nas znači 80 posto posla. Prevencija je temelj fizioterapiji i fizičkoj pripremi, a još ako imamo razumnog trenera, tada se puno stvari može spriječiti.

Ivan Ljubičić, Tamara Boroš i Vladimir Moholjević olimpijci su koji su prošli kroz »Scipion«. U posljednje vrijeme česti je gost slovenski skijaš Bernard Vajdič, koji je samo jedan od dokaza da se dobar glas daleko čuje.

- Rijeka je jedan centar sportske medicine per se. Treba reći da su tu Terme Selce, Bolnica Nemec, Ortopedija Lovran, liječnici sportske medicine Stošić, Medač, Martinović... Mi još uvijek mislimo da je nešto što je izvan granice Hrvatske nužno bolje, ali osobno mislim da to nije tako. Ono što se liječi u Hrvatskoj, a naročito u Rijeci, često ne mogu liječiti u Europi.

Sindrom prenaprezanja

Ivica Kostelić je zbog sindroma prenaprezanja ostao bez šanse boriti se za naslov pobjednika Svjetskoga kupa.

- Sindrom prenaprezanja je naš kruh svakdašnji. Od pet ozljeda sportaša tri su sindroma prenaprezanja, a dvije su traume. Sindrom prenaprezanja je teško liječiti jer je proces nastajanja dug, nije počelo s trenutkom kada se osjetio bol, primjerice u leđima kao što je to bio slučaj s Ivicom Kostelićem. Kada se pojavi ozljeda, dva su problema, onaj koji vidimo i onaj koji ne vidimo. Prvo, ozljedu treba zaliječiti, a drugo, kako spriječiti da svaki novi stres ne pogorša sitiaciju. Moj je prvi dio, drugi kondicijskog trenera, koji mora amortizirati problem. Imali smo taj sindrom i kod Ljubičića lani. No, skakačko koljeno je, uz terapiju, riješeno kroz jačanje mišića.

Ivan Ljubičić

Dean Mistura bio je jedno vrijeme vezan za Ivana Ljubičića kao osobni fizioterapeut.

- Bilo je dosta teško uskladiti moj i njegov raspored. Pokušali smo, pokrio sam dio putovanja, ali više od toga nije bilo moguće. No mi smo Ivanu i dalje domicilna terapija. Zdravstveno, Ivan više nema većih problema, a očito još uvijek ima veliku volju – kaže Mistura. 

Petar Pan

Doping? Zaboravite. Neki sportaši imaju problema s osnovama treninga.

- O dopingu bismo mogli govoriti dugo i široko. Imamo u Rijeci i antidoping sekciju koje sam član, u sklopu Udruge zdravstvenih djalatnika u sportu u kojoj ljudi rade zaista sjajan posao. Dobro smo organizirani. No, treba razlikovati nedopuštena sredstva od suplemenata, vitamina, minerala. Imamo i dobre nutricioniste, ali sportaši to ne razumiju. Mi još i danas ratujemo sa zagrijavanjem i istezanjem kada su u pitanju profesionalni sportaši, imamo problem ako nogometaš s dva treninga dnevno ima isto toliko obroka.

Još ako se doda noćni život, činjenica da alkohol umanjuje sposobnost za fizičku akciju...

- I sportaši su ljudi, trebaju se opustiti. Često od njih tražimo da budu bez mana, iracionalno je tražiti od njih da budu kao Petar Pan.